Marketing
"...Nobody knows but me that I sometimes cry if I could pretend that I'm asleep..."
Jedan klik na „play“ bio je dovoljan da bar donekle otjera miris buke u zraku..
Svirao je njen omiljeni cd..
Bacila se na svoj krevet i pokrila rukama lice..
Opet..
Opet je započeo novi čin drame njenog života..
A ona je napokon bila ONA..
Uloga koju nije trebala glumiti..
Drukčija od onih mnogobrojnih koje je savršeno igrala i
sama birala kad će koja nastupiti..
Osjećala je kako joj se kapci,umorni od protekle neprospavane noći, sami sklapaju..
No.. nešto joj nije dalo da otplovi u mirnu luku snova..
I onaj mali anđeo sjedio je u svojoj sobi i gušio se u suzama..
J***na buka je bivala sve jača.. glasnija..
Dopirala je i do najudaljenjije stanice njenog mozga..
Mislila je da je već odavno otupila..
Od boli.. i da više ne može osjetiti..
Ali...
Gutala je svoje suze.. i ovaj put..
Opet...
I željela je potrčati tako da sve ostane iza nje....
I željela je pobjeći osjećajima, boli..
Pokušala je..
Nije išlo...
Rukama je pritisnula svoje lice i ostavila crvene tragove..
Mrzila je...
Sve..
Njih..
Onaj j****ni optimizam koji je umro..u tom trenu..
Sebe..
Glupe pjesme koje su je još više bacale u neko tupilo..
Svoj život..
I nije više mogla..
Tražila je izlaz.. kao i svaki put do sada..
I ovaj put je ponovno zaglibila...
negdje..
Umorna je od neispunjenjih obećanja,
Praznih riječi...
Suza..
Boli..
I onaj mali anđeo još je jecao u kutku svoje sobe..
Pružila mu je topli,snažni zagrljaj..
I odlučila..
SAD BI STVARNO BILO DOSTA!!!!!
Post je objavljen 27.12.2006. u 01:23 sati.