Marketing
Lonely Christmas
Sretan Božić sa zakašnjenjem!
Imate li vi osjećaj da je Božić? Ja baš i ne. Situacija u kojoj se nalazim mi to ne dopušta. Prije sam se uvijek toliko veselio Božiću, ali se i to promjenilo. Čak se više ni poklonima ne radujem toliko kao prije. Ma strašno! Toliko mi se pitanja vrti po glavi, a nigdje ne mogu naći odgovor. Dosadan sam već i sam sebi s ovakvim postovima, ali to je ono što mi se događa, i ne znam kako drukčije izraziti svoje osjećaje. Možda pjesmom... Svi koji su je pročitali su rekli da im se sviđa i da suosjećaju, pa ajde da to isprobam i s vama blogerima... Možda će neki pjesmu shvatiti kao ljubavnu, ali zapravo nije...
Prvi su puta i ove zime pahulje bijele prekrile grad
Djeca se igraju, parovi ljube, i svaki se čovjek osjeća mlad
Kroz prozor ih gledam kraj toplog kamina dok ispijam šalicu vreloga čaja
Tako su sretni, vesele se svi, kao da toj sreći nikad neće biti kraja
Uzimam kaput, šal na sebe stavljam, krećem do grada da dar ti kupim
Ali sjetih se da nemam kome ga kupit i ostadoh začuđen pogledom tupim
Pogled je moj zamrzao više od pola grada
Hladniji bio je od snijega što po meni pada
Još jedan Božić provest ću sam, provest ću ga bez tebe
Osjećam se depresivno, bez prijatelja oko sebe
I ovu ću čarobnu proplakat noć
Jer sam ću u Novu godinu poć'
U bus ulazim, poništavam kartu, sjedam na toplu stolicu
Bacim pogled-dva oko sebe, svi imaju osmijeh na licu
Mislim da bio sam jedini kojem je suza niz obraz kliznula iz tuge
Jer znam da bez tebe nijedan dan neće biti topao, bit će bez duge
Badnjak je, večer je, kasno u noć, a ja kroz plač ukrašavam bor
Kroz glavu prolazi mi sjećanja na mene i tebe zajedno zbor
Post je objavljen 27.12.2006. u 00:26 sati.