Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/salsa

Marketing

Avanture jednog gringa - El Jose u (J)Americi (II)

Avantura se nastavlja.. rekao bi naš Jose.. Uživajte u nastavku putopisa, a bit će ih još, kaže Jose. E, da, iako mi je poslao sliku (on i Kip Slobode, jedan pored drugog :), ne mogu je postati dok mi server za slike ne proradi.... a sada uživajte.. Drš se Jose!!!

Bok,

ako vam je prvi dio avanture bio zanimljiv, onda bi vam drugi mogao biti jos zanimljiviji. Trening je prosao, svoju obavezu sam odradio i sada mogu do kraja godine samo uzivati. I tako sam ja u petak lijepo popio kavu, doruckovao i odjavio se iz hotela u kojem sam do tada bio i lijepo kernuo u NY. U medjuvremenu sam i naucio voziti moj chevrolet, zadnjeg brisaca nema kao i vecina am.auti, tako da sam i tu "tajnu" otkrio. I tako se ja vozim, malo sam jace opicio po gasu (oko 85 m/h, a bilo je dopusteno 65 m/h). Cinjenica je da svi voze 70-75m/s, a da cak i autobusi i truckeri voze tu negdje. I, kao sto vec slutite, zaustavila me policijia. Upalio je svjetla vozeci se iza mene i dao mi znak da stanem. I ja sam stao i ostao nepomican cekajuci sto ce mi reci. Uzeo je papire i kad je vidio da je sve OK, rekao mi je da sam prebrzo vozio, ja se ispricao i bla bla, vidio je da vracam auto preksutra rekao da ne vozim prebrzo itd. I nista. I ja nastavim dalje, ali mi vise nije bio takav gist. A vidio sam da su jos 3 auta zaustavili (a udaljenost je 200km). I tako sam dosao u NY, vozim lijepo po Manhattanu i nadjem bez vecih problema mjesto gdje bi trebao biti hostel, ali naravno da mjesta za parkiranje nema. Tako sam se stao u drugi red, upalio sva cetiri i dodjem do mjesta gdje je trebao biti hostel. I gledam i trazim i ne nalazim! Na tom mjestu je nekakav neboder koji je u fazi renoviranja. Pitam ljude okolo i nitko nista ne zna, onda sam skuzio da ce to potrajati i parkiram se u jednoj javnoj garazi, cijena: 20 $/h za prvi sat. I udjem u predvorje nekog hotela i pitam na recepciji i zamolim ih da nazovu na onaj broj koji sam imao na potvrdi za rezervaciju. I kaze on meni da to nije na Manhattanu, nego u Queensu i da svaki kvart ima svoj Broadway. A kad sam adresu upucao na Google maps, onda mi je pokazao na ovu lokaciju. I sta sad? Znao sam sto me ceka. Kupio sam najprije plan grada i poceo traziti gdje se nalazi taj drugi Broadway. Jer kad ga se nadje, treba i doci do njega. I tako sam se tu poprilicno nagnjavio i dodjem do tog drugog Broadwaya i skuzim da nema toga broja. Znaci nije u Queensu. Idemo vidjeti u kojem kvartu je. Aha, u Brooklynu. Opet isto, trazi, trazi put do njega, gubi vrijeme, a vec mi je i sila na WC i vec mi je osim toga i pun k. trazenja i vec je 3 popodne, a u NY sam bio oko 10.30h. I konacno sam ga nasao. I sada dolazi vrhunac: ide mi recepcioner pokazati moju sobu. I stvarno, ako me htio iznenaditi, uspio je u potpunosti jer je misja rupa u usporedbi sa tom sobom luksuzni apartman. Soba ima tocno 3 m2, pola od toga otpada na moj krevet. Iznad kreveta zarulja, a cijeli kompleks soba izgleda tako kao da u kartonsku kutiju za vino izvadite flase i na one prazne pretince postavite vrata tako da od njih nacinite sobe. I tako imam neopisivo zadovoljstvo cuti nekoga kad hrce ili eventualno prdne, a uobicajena je istovremena muzika iz vise izvora, sva sreca da ne slusaju narodnjake. Ostala ekipa: uglavnom neki bijedni Crnci i tu i tamo neki koji je ovako naletio kao ja. Ah, zaboravio sam pomenuti ogledalo 9x9 cm, kao i ormar 0,5x0,5 m s 3 kuke. Ako mi je dosta zivota, da, osim jakne, objesim gazdu i sebe. Ima jedan tus na katu, a pipe za vodu su isto specijalne: voda tece dok drzis pipu otvorenom. Kada ju pustis, vrati ju nekakva opruga natrag i onda voda ne tece.
U jednom trenutku mi je stvarno bilo muka. A onda sam poceo razmisljati. Ako zelim da mi bude dobro, moram izvuci najbolje iz toga: ovo sranje progutati i gledati kako cu iskoristiti vrijeme dok ne budem u tom brlogu. Najprije sam u subotu vratio auto, a prebacio se na podzemnu, jer je preskupo. A veze su dobre. Ja se, srecom, nalazim blizu Manhattana (jedna stanica podzemnom). I tako sam krenuo u subotu, ponio foto aparat i udri. Najprije sam nasao mjesto gdje imaju dobru kavu i kada sam ju popio, lijepo pjesice po Broadwayu prema jugu do luke. Na brod i do Kipa slobode. Vrijeme prekrasno, suncano, idealno za takve izlete. Usput koja slika i onda na Ellis Island: to je otocic pokraj onoga na kojem je Kip slobode, a na kojem su nekada primali imigrante (19. i 20. stoljece na pocetku). Zanimljivije vjerojatno za Amerikance jer ima veze s njihovom povijescu. Nakon toga sam bio u jednom kineskom restorancicu i ubio se od klope. U vrijednosti jedne nase pizze. Nakon toga spavanac, a u nedjelju Empire State Building. Stvarno impresivno, isao sam do 86. kata, a onda smo moglao promatrati cijeli grad. Vidjet cete slike: bas su dobre. Moze ici na 102. kat ali to nisam htio jer je puno skuplje. Kada sam se spustio bilo je oko 13h i tada je grad zivnuo: zamislite nekoliko Ilica u paralelu i sve pune ljudi, a najvise Broadway (onaj pravi). Vecina trgovina otvorene, puno placeva sa standovima, bas ono sto cure "ne vole". Izbor je mrak, a sto se tice restorana i to je mrak. Ima naravno, fast food, ali ima i jako puno drugih restorana koji nisu skupi, a imaju dobru hranu, tu bih izdvojio kineske.
I za kraj, salsa. Do sada je nisam spominjao, a danas sam bio prvi puta vani na salsi. To je bilo na 5. katu jednog nebodera, u prostoriji slicnoj veliko dvorani za aerobic, duplo vecoj od Strossa. Tu je bio i live koncert grupe "Ocho y Mas". Moram priznati da je nisam bio odusevljen, kako muzikom, tako ni cinjenicom da svi, ali bas svi plesu On2, a to znaci da se pauze u kojima se cure izvijaju i rade neke improvizacije (i pri tome prilicno nezgrapno izgledaju) izmjenjuju sa spinovima. Kod toga, uz rijetke izuzetke, decki samo stoje itd. Meni se to ne svidja. Vidio sam par ljudi koji su stvarno bili prva liga, Crnci tu totalno dominiraju, kao i Bjelkinje, uz nesto ostalog (par Crnkinja, Latina i Kineskinja) Pusta se dosta salsa jazza, a takav je bio i band. Tu i tamo neki cha cha i to je to. Ljudima je sve to izgleda bas i odgovaralo, plesni podij je bio stalno pun, a skupilo se nekoliko stotina ljudi.

Josip
P.S.: Ovdje imam sada gratis pristup na bezicni Internet. Jedini problem je da vise ne radi nego radi i zato mi je problem slati mailove. Bez obzira na smjestaj, ovdje mi je jako dobro i ima se puno toga za vidjeti. Sutra slijedi nastavak.


nastavak slijedi...

Post je objavljen 26.12.2006. u 19:26 sati.