...Božić...na svakom koraku čestitke...pokloni...entuzijazam...pjesma...neznam
...to mi nekako puno glupo izgleda...izvadimo jedan dan iz konteksta...i onda ga načičkamo...ljudi gladni...smrznuti...osamljeni...bolesni...a mi strpamo sve u jedan dan i nacrtamo ga plemenitim...nekako kao da nisam shvatio one misli onog putnika bar ne kao ostatak drustva...uvijek se pitam sta bi na sve to rekao On
...kazu obiteljski praznik...pa da se socijaliziram...pozdravljam sve putnike, borce i stvaraoce...sve one koji iz dana u dan bore se za trenutak istine...one sa malo vise osmijeha u srcu i ocima(i pokojom suzom)...a mozda malo manje na obrazima i rijecima
...nevermind...
Post je objavljen 25.12.2006. u 22:59 sati.