Znam da postoji.
Pročitala sam negdje – ako si bio iskreni gothic, bio bi mrtav….
Svaki dan gledam oko sebe, vidim sve, ne vidim ništa, vidim ljude, ne vidim duše, vidim sebe, ali me nema, znam da postoji….
Ovo sve oko mene, to je ništa, sve što imam su moje riječi i moja sposobnost da idem dalje, moja volja da slijedim, da vodim i budem vođena, da se utopim u gomilu, da budem još samo jedna izgubljena duša, sa samo četrnaest godina….
Ispričat ću vam priču, o curi, curi koja je bila drugačija, curi koja je umrla, curi koju sam poznavala samo prema novinskim člancima koji su pričali o tragediji, ali ispričat ću vam samo činjenice…..
Bila je jako mlada, 15 godina, sretna obitelj, ljubiteljica dark rocka, dečko, odlična učenica, uvijek nasmijana, bacila se s balkona, umrla…..zbog jedne stvari žalim – što mi prije toga nije rekla ono što je znala, jer znala je nešto više, naravno da jest, inače bi bila još živa, zar nije znala da je ovdje vani još netko tko traži odgovor? Jednini je problem što ne znam pitanje koje bi joj trebala postaviti….
Mi gledamo samo činjenice….
Živjela jednom jedna Tamara……vi dovršite priču, ja nemam snage, samo ispišite te redke i poštujte moju želju, da NE završi s onim ''i živjeli su dugo i sretno do kraja života'', ne želim takav kraj…..
Ja ću dotad tražiti mjesto za koje znam da postoji, tu je negdje, u nečijem srcu, čuva ga za mene, samo ga trebam naći…..jeli možda kod vas?
Post je objavljen 25.12.2006. u 22:11 sati.