Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/bibaaa

Marketing

...Božić...


Image Hosted by ImageShack.us

Božić je obiteljski blagdan. Koliko se god promijenila struktura obitelji, koliko god ni odnosi u obitelji ni obiteljski autoritet nisu više tradicionalni, taj blagdan još uvijek ističe obiteljsku strukturu i njezinu povezanost. Pokazalo se da na održavanje božićnih običaja osobito utječe sjećanje starijih i utjecajnih ukućana na proslave u njihovom zavičaju ili roditeljskome domu. Oni žele zadržati te običaje te običaje na razini svojega rodnoga doma i njegove tradicije. Dominantni znak Božića je okićeno drvce okićeno svjećicama. Suvremeni čovjek kupuje gotove ukrase i podložan je tržištu božićnih ukrasa. Miris svježe posječene jelovine dio je gradskog božićnoga ugođaja. Pripreme za Božić nose tragove tradicijske atmosfere. U mnogim domaćinstvima to je veliko pospremanje stanova, pranje zavjesa i sl. U jelovniku nalazimo ribu, odnosno bakalar, za badnju večer, no suvremeni sugrađani kao da manje drže do posta, ili su podijeljeni u obiteljima: jedni poste a drugi to ne čine. Za Božić se najčešće sprema hladetina i pečenka. Priprema se veća količina kolača, među kojima orehnjača postaje obveznim znakom Božića. Božićno čestitanje promijenilo je značenje. Slanje božićnih čestitki pretvara se u strogu obvezu.
Suvremeni ljudi osjećaju povratak magije Božića i, ma koliko vremena bila ratna i bremenita, nastoje vjerovati u mir i veselje koje im taj blagdan donosi.



Predbožićno vrijeme protječe u očekivanju kršćanske obnove. Unatoč tome teško je govoriti o posve kršćanskim pučkim običajima u tom razdoblju, kao što, također, ne bi bilo moguće utvrditi trajanje pojedinih običaja od nekršćanske davnine. Zapisi o hrvatskim božićnim običajima često bilježe kako vrijeme predbožićnih priprema počinje već 11. studenoga, na dan svetoga Martina. Gospodar i gospodarica kuće već su oko Martinja, ili prije toga dana, određivali koji će odojak, puran ili guska biti božićna pečenka, pa su odojka dobro hranili a purana pitali da bi pečenka za Božić bila masnija i slanija. Bilo je važno i da se sve na vrijeme nabavi i donese kući. Za Božić je u kući moralo biti svega. Prije Božića valjalo je nacijepati toliko drva da potraju tri-četiri dana. Već od Sv. Klimenta potkraj studenoga pripremali su drva za blagdane i badnjake, A gospodar bi odabrao ovcu za pečenku. Tu je životinju valjalo dobro hraniti da se što bolje utovi, a kako je bila određena za božićnu pečenku zvali su je pečilo ili boško. To su dani dugih zimskih večeri u kojima su se djevojke udavače i mlađe udate žene skupljale po kućama, vezle, čijale perje, pripovijedale, a muškarci kartali i razgovarali. Na Sv. Tomu ide se na ispovijed i pričest jer se prije velikih blagdana treba pomiriti s Bogom. U Tomaševcima kraj Đakova uoči sveze Lucije obilazila je selo baba Luca. U načelu se u baba Lucu maskirao muškarac i na vartalju nosio žar, kako bi zločestoj djeci opekao prste. Baba Luca je posebno željela kazniti djevojčice koje još nisu naučile kukičati.
Božićno žito se sijalo u tanjurić ili pliticu, čašu, šalicu, kutiju, lončić za cvijeće ili u izdubljenu repu. Najčešće na dan sv. Barbare (3. prosinca) i sv. Lucije (13. prosinca) i na Sv. Nikolu (6.prosinca) ili pak znatno prije na Sv. Katarinu (25. studenoga). Pritom se pšenično zrnje stavlja u tanjurić i zalije, Katkad obitelj priprema po dva žita.
U zimskom ili božićnom ciklusu narodnih običaja česta su darivanja, od početka adventa, preko Badnjega dana do Božića, te na Novu godinu ili na Mali Božić.

Sveti Nikola obično se javlja kao lik koji donosi djeci darove i istodobno nastoji na njih odgojno djelovati. Sveti Nikola nije samo darivatelj djece nego i zaštitnik mnogih zanimanja, ponajprije pomoraca i splavara, zato što je, prema legendi, stišao morsku oluju, ali i mlinara, što ga sve vezuje uz vodu.
Djed Mraz ima štošta zajedničko sa sv. Nikolom. Na prvome mjestu jest odjeća: crveni plašt i sijeda brada. Ali postoje i razlike. Osim što sv. Nikola nosi mitru, a Djed Mraz običnu kapu, ovaj posljednji dolazi obično iz udaljenih krajeva vječne zime i to na saonicama. Sveti Nikola osim crvenoga plašta ima i pratioca, rutavog Krampusa, to jest vraga, što zvecka lancima. Za razliku od sveca koji je oličenje dobrote i nosi darove, Krampus je zao i spreman odvesti zločestu djecu sa sobom.
Muškarci bi, pripremajući se za Božić, na Badnjak nacijepali drva za sve blagdanske dane. Osim toga pred kuću bi dovukli badnjake, tri velika panja. U sumrak kad zazvoni Zdravomarija i kada se u svakoj kući okuplja obitelj, gospodar bi skinuo kapu, izašao pred kuću, uzeo jedan badnjak te, noseći ga ispred sebe, ušao i pozdravio: « Valjen Isus i Marija, na dobro vam došla Badnja večer i porođenje Gospodinovo! »
Zatim bi nabrojao ostale blagdane: Stipanj dan, Ivanj dan, Mlado lito, Vodokršće i « sve lito i godišće ». Ukućani bi mu odgovarali: « I van! », tj. I vama. To se ponavljalo pri unošenju svakog od triju badnjaka koje je stavljao na komin. Nakon toga bi gospodar blagoslovljenom vodom poškropio prvo badnjake, potom ukućane i sve blago, uključivši i pčele, pa gospodarske zgrade i sve objekte koji pripadaju domaćinstvu. Badnjaci su tinjali na ognjištu sve do mladinaca, tj. Trećeg dana po Božiću navečer. Žarom s badnjaka palile su se svijeće i vatra na ognjištu.
Na Badnji dan prije ručka gospodar bi svezao breme žitne slame. Predvečer, kada bi svi poslovi bili završeni, gospodar bi otišao po pripremljenu slamu i na leđima je unio u kuću. Od toga trenutka za obitelj počinje proslava Božića. Ulazeći u kuću i unoseći slamu gospodar bi pozdravio pozdravnom formulom na koju bi mu ukućani odgovorili. Tada bi djeca uzela slamu i položila je ispod stola na pod. Malo slame stavili bi na stol i prekrili stolnjakom. Nakon večere, kada su se smjeli udaljiti od stola, svi bi ukućani posjedali na slamu. Unošenje i prostiranje slame nije samo znak početka proslave Božića nego se slamom moglo gatati i utjecati na budućnost.

Kao što je tradicionalni blagdan Badnjak, odnosno Božić, bio označen panjom badnjakom, slamom i svijećom, tako božićno drvce najizrazitije simbolizira suvremeni Božić, kako na selu tako i u gradu. Nakon posne božićne večere ukućani bi kitili drvce Božić. Za tram iznad stola zataknuli bi drvce bora i za njega privezali voće: jabuke, kruške, šljive, pozlaćene ili posrebrenjene orahe i lješnjake. Izrađivali su papirne košarice, u njih stavljali orahe i sitnije jabuke pa i njih vješali na bor. Bor su ukrašavali i papirnim lančićima. Takav bor morala je imati i najsiromašnija kuća. Taj bor nije bio ukrašen svijećom, ali je svijeća bila na božićnom stolu. Gospodar kuće sa šibicom u ruci čekao je da zazvone crkvena zvona kako bi zapalio svijeću.

Pod božićnim drvcem u suvremenom obiteljskom domu središnje mjesto često zauzimaju jaslice, likovni prikaz Kristova rođenja ili događaja koji prethode tom činu ili ga slijede. U naše dane to je najčešće iz papira izrezana biblijska scena. Može se nabaviti u trgovini i bez mnogo troška i napora postaviti pod božićni bor.
Osim različita nakita, o kojem je već bila riječ, na suvremenom božićnom drvcu obvezno svjetluca svijeća. U našim skučenim stanovima u doba velike upotrebe lako zapaljive plastike, pa čak i plastičnih borova, uputnije je da ta svijeća bude električna. Svijeća i svijetlost sastavni su dio pučkoga božićnoga rituala. Prate ga još od adventskih i pred adventskih dana, sve do polaska na polnoćku na koju su ljudi u prošlosti odlazili s upaljenim bakljama i lučima, i katkad ih odlagali na jednom mjestu pred crkvom. Poput panja badnjaka, koji tinja za božićnih blagdana spajajući drvo i svijetlost, i svijeća na božićnom drvcu spaja ta dva životna elementa. Ona je, zapravo, još jedan znak povezanosti božićnoga zelenila s prirodnim tijekom godine i buđenjem novoga svijetla. Kao što su seoske kuće cijele badnje noći osvijetljene, tako i suvremeni gradovi blistaju jarkim svijetlom u razdoblju uoči i oko Božića.

Iako posna, badnja je večera u seoskim domaćinstvima bila obilna i nerijetko se odlikovala jelima koja se inače nisu spravljala za taj obrok. Vrijeme prije, tijekom i poslije večere ispunjeno je različitim običajima i obredima kojima je cilj osiguranje plodnosti i obilja. To je ujedno vrijeme obiteljskoga druženja, ali i sjećanje na mrtve i sve one članove obitelji koji u tome jedinstvenome trenutku nisu s njima. U tim ritualima i sjećanjima izmjenjuju se i traju jedna pokraj druge vjerska, katolička, i pučka, folklorna simbolika.

Žene su mijesile kolače veličine žemičke, za svako dijete po jedan. Napravile bi i po dvije pogače: ljetnjaču i badnjaču. Badnjača je na površini ukrašena s pet cvjetića od tijesta (jedan u sredini i četiri u kutovima). I ljetnjača ima ukrase od tijesta po cijeloj površini: sunce, mjesec, plug, zvjezdice, obočiće, tikvicu, sudić i klas. Dok su žene u jednoj peći pekle badnjaču i ljetnjaču, u drugoj su pekle lokše. Lokše su mijesile samo od brašna, vode i soli (bez kvasa). Tijesto se tanko razvalja i peče. Kad malo porumeni s jedne strane, okreće se na drugu. Žene bi ispekle dvadeset do trideset komada lokši i kada su bile pečene prelile bi ih prgom. Bundevino sjeme bi najprije posušile na peći, zatim istukle u stupi, prosijale pa skuhale. Kada se prga malo ohladila, lokše bi redom polijevali, i to je bila gibanica.

Božićna noć sveta je noć. Istodobno to je čudesna noć u kojoj se mogu dogoditi nečuvene stvari. Obitelji u seoskim sredinama ostajale su zajedno te noći, ali to pravilo nije uvijek vrijedilo za sve: mlađi su momci mogli otići do susjeda čak i prije polnoćke. Na polnoćnu misu svečano se odlazilo. Na njoj se okupljala cijela seoska zajednica i predavala pobožnost. No neposredno poslije polnoćke počinjala su djelovati pravila drugačijeg duhovnog svijeta: valjalo se žuriti kući i zateći blago kako govori ili tim postupkom osigurati neke druge probitke.
Na badnu noć bilo je običaj gatati. Na primjer, vjerovalo se da će svatko tko prospava badnju noć na slami bit « na kusture srečen ». na stol su stavljali poseban nož koji je mogao pomoći da se otkrije lopova. Vrijeme do polnoćke žene bi utrošile da « delaju probu », tj. gataju tako da bi u vatru na ognjištu zgrtale na gomilu i sutradan na Božić ujutro gledale da li se hrpica žara oblikovala kao trag stopala ili pet prsta jer je to bio znak daće do godine netko umrijeti. Ako je trag u žaru bio malen, umrijet će dijete; ako je bio velik, umrijet će, vjerovali su, odrasla osoba. Većina mještana odlazila je na polnoćku, a oni koji nisu išli gatali su kod kuću. Naime, u trenutku kada je zvonilo na podizanje, morali bi se popeti na tavan i osluškivati. Začuju li svirku u kući će do godine biti gozba; začuju li pak zvukove piljenja ili zabijanja dasaka, značilo je da će netko od ukućana umrijeti. Budućnost su pretkazivali i tako da bi netko na povratku s polnoćke tri put optrčao kuću i svaki put pogledao kroz srednji prozor u sobi. Mogao je ondje vidjeti raku, što je bio znak smrti, ili zastavu, što je opet najavljivalo gozbu i veselje. Nakon toga, morao je što brže pobjeći u sobu da ga ne snađe neko zlo. Ako bi netko u badnjoj noći izveo na pašu konje, volove, svinje i druge domaće životinje, u narednoj godini netko ne bi mogao uhvatiti blago u varu. Želi li, pak, otac obitelji naredne godine oženiti sinove i udati kćeri, morao je posljednji iz sela otići na polnoćku, a prvi se vratiti i otvoriti onaj kućni prozor koji gleda na put. Žurili su s polnoćke i zato što su vjerovali da će onaj koji prvi dođe kući biti do godine najbolji težak.

Osoba koja je na Badnjak prije izlaska sunca dolazila u kuću nazivali su položaj. Bio je to mladić iz kuće ili susjedstva koji je dolazio čestitati Adama i Evu. Čim bi ušao u kuću, položaj bi čučnuo kraj vrata, počeo bi kvocati i govoriti kako želi kuću punu pilića, praščića, teladi, ždrebadi, sreće, zdravlja i djece. Reduša bi ga posula žitom i kukuruzom što je bilo spremno u situ, a on bi još neko vrijeme sjedio iza vrata, kako bi kokoši strpljivo sjedile na jajima da gospodarstvo ima mnogo pilića. Pošto bi obavio svoju dužnost i ustao, domaćini bi ga počastili zameđenom rakijom, i među suhim kobasicama za njega bi izabrali najdužu.
Važna sastavnica koledanja su pjesme, često prigodne, za pojedini blagdan. Dok polaznik posjećuje samo jednu, sasvim određenu kuću, koledari obilaze od kuće do kuće, svagdje otpjevaju prigodnu pjesmu koja izražava želje za dobrobit kuće, i za uzvrat bivaju nagrađeni. ..


SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ želi Vam bibaaa... kiss


Post je objavljen 25.12.2006. u 11:27 sati.