Kako to da se osobnosti, unutar jedne –nazovi cjelovite strukture čovjeka – ne poznaju? Ili možda bolje pitanje kako to da se one uopće drže zajedno? Ukoliko razmatramo tezu da svaka ličnost u svojemu vremenu posjeduje svojstva potpuno uređenog sustava i ima svoj potpuno uređeni svijet, negdje duhovan i moralan, a negdje poput životinje, što u stvari te osobnosti drži zajedno?
Ref. Ruđer Bošković - Teorija prirodne filozofije svedena na jedinstven zakon sila koje djeluju u prirodi (Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in naturae existentium, 1758). U njemu je postavio nov zakon sile koji djeluje među točkama što tvore tijela; ona je u malim međusobnim udaljenostima točaka odbojna (repulsivna) a u većim udaljenostima prelazi u privlačnu (atraktivnu). Pomoću tog zakona sila Bošković izvodi vrlo vješto mehanička svojstva tijela (neproničnost, protezanje, kohezija), a i kemijska i fizička. Tijela se sastoje od konačnog broja nedjeljivih točaka bez protezanje čije je svojstvo - sila.
Na neki način, ova je teza ostala u mome uhu od školskih dana jer je postavljeno pitanje: Što tijelo čovjeka drži na okupu? Naime, pod utjecajem raznih vanjskih sila i pod utjecajem raznih materijalnih i ne-materijalnih zbivanja u čovjekovoj okolini, kako je moguće da ljudska ruka ima oblik ljudske ruke? Što sprječava ruku da se pretvori u točku ili da se rasprši u maglu?
No, ovdje nije riječ o tome, mada se tzv. Međe kohezije itekako zanimljive jer u vrijeme bez akceleratora i elektronskih mikroskopa opisuje sub-atomsku i kvantnu strukturu sila privlačenja i odbijanja.
Ovdje je riječ o slikama samoga sebe, uprogramiranih u matricu parametara koje klasičnim rječnikom nazivamo fragmentom osobnosti ili jednostavno osobnosti. Te osobnosti su kreirane u nekim situacijama i kroz ogromni broj ponavljanja i izmjenu okolnosti i utjecaja, jačaju svoju strukturu i masu. To je i opis onoga što mi zovemo Učenjem. Tako učimo čitati, pecati, voziti bicikl, engleski i slično. Naravno, nepoznata i tamna strana priče je tamo gdje ne smijemo pogledati, na razini naše nesvijesti. Da bi napravili neboder i da bi napravili sojenicu, potrebno je tlo. Da li ćemo naučiti moralnu normu ili atomsku fiziku, potreban je nosač cijelog zdanja.
U znanosti se postavlja pitanje nosača i kaže se da je nosač Tijelo, da ono ima neku svoju tupu svijest i da ga samo treba održavati. Ali, ukoliko ne razbistrimo tu „tupu“ tvorevinu, ne možemo izaći i reći Ja jesam, zar ne!?
Temeljni sustav se sastoji, prema načelima kibernetike, od:
• elemenata sustava (osobnosti, dijelovi tijela, slike, misli, emocije, jezgra, blabla…)
• zakonitosti sustava (sile i njihove zakonitosti – privlačna, odbojna)
• granica sustava (frekvencijski opsega)
Post je objavljen 18.12.2006. u 01:28 sati.