Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blackcat15007

Marketing

BOŽIĆNA BAJKA

Krajolik je bio,ali baš,depresivan. Od šume je ostala samo hrpa polugolih stabala na kojima su se njihali požutjeli listovi poput starih krpica. Toplo je. Nema ni laganog povjetarca da prostruji ustajalim zrakom. Magla se spušta i diže kao zavjesa u kazalištu. Listopad je odavno prošao i ,očigledno, zaobišao krpičasta stabla. Studeni je prošao i ničim nije opravdao svoje ime. Da studeni! Pa moglo se lijepo sunčati! I prosinac se bliži kraju, a sparina ne popušta!
Umjesto očekivanih snjegova, fijukavih ,ledenih bura i inja po stablima šumom se razlijeva topla, maglovita i depresivna - rana jesen!
Šumski su stanovnici zbunjeni! Priroda u njima čini svoje, priroda izvan njih-svoje! Pukla koordinacija!
- Ući ili ne ući? Ući ili ne ući? Što ću?-guštera zelenka muči teška dilema.
- Ako uđem,krepat ću od vrućine,a ako ostanem vani,riskiram da se smrznem! Ovo je za poludjeti! Pa nije mi se ni tijelo ohladilo! Ionako neću moći zaspati…. Ili ću sanjati grabežljivce koji pokušavaju ući u moj stan,brrrr…..

U IŠČEKIVANJU ZIME
Gušter Zelenko nije jedini kojeg muče takve dileme. Na krpičavim stablima sjede dvije zabrinute lastavice.
-Da krenemo ili ne? Što misliš? Već smo trebali odavno otputovati, ali stvarno je glupo kilometrima letjeti u krajeve koji nisu ništa topliji od ovih.
-Ja sam svoje gnijezdo pospremila još prije dva mjeseca. Djeca su se osamostalila i nemam nekog posla,paaa,možda smo trebali otići! Može tresnuti neko snježno nevrijeme i ….gdje smo onda!
-Pa može nas tresnuti i putem,a letjeti iz toplog u toplo..hm ne znam baš…
U šumi se ništa ne događa. Toplo je. Lišće se miče tek kad na granu doskoči neka očajna ptica. Svi čekaju. Čekaju da se dogodi nešto. Da zahladi ,da popada lišće s grana i da dobiju prvi signal da je vrijeme za zimski san, za odlazak u toplije krajeve, za trčanje po snijegu…….
Medvjedu je ipak,najgore. To mu svi priznaju! On je,jadan, promijenio svoju bundu s prvim jesenjim kišama. Utoplio se i nahranio,kao i svake godine. Da,ali ovo nije „kao i svake godine“! medo je jako nervozan. Krzno ga grije ,umire od vrućine. Koluta zakrvavljenim očima i baulja između stabala.

ZIMSKO LJETOVANJE
-Sve su ovo krivi oni glupi ljudi! Siguran sam u to! I najljući bi vegetarijanac postao mesožder! Kad ću zaspati? U svibnju? Možda proljeće bude hladno, a ljeti se budemo grudali i sanjkali! uopće me ništa ne bi čudilo….
I tako,od jednog do drugog grma, od jednog do drugog stabla, stanovnici šume pate. Pate i stenju! Na rubu su svojih krzna,bara i stabala….. Samo jedan stanovnik nije nezadovoljan-mali zec! Mali bijeli zec,s mrljom na njuškici i velikim veselim očima!
-Juhuuuuu ,juhuuuuu……,vrišti mališan i jurca među stablima.
- Baš dobro da nije hladno. Ne smrzavamo se i ne moramo glodati koru stabala, a ni vuk nas ne ganja!,zadovoljan je.
On je, očigledno, jedini koji je zadovoljan mučnom situacijom u šumi zarobljenoj u mlačnoj magluštini.
-Ali, dragi moj, vjerojatno ni dabrova neće biti ove godine. Tko će pronaći šumetinu u ovoj magli, a na Sjevernom polu sigurno ništa nije bolje. Nemaju se saonice kuda odvesti , a ni zvijezde nismo odavno vidjeli!
-Ajme,što ćemo?,počeo je očajavati.

VJERA U SRETAN ZAVRŠETAK
Zečja je rupa bila osvijetljena blagom, narančastom svjetlošću. Zečić je polaganim, sporim pokretom skinuo šapice s poluotvorenih očiju. U rupi je bilo toplo i ugodno. Kroz otvor se moglo vidjeti da je vani napadalo puno snijega,a povremeno,pahulje su i ulijetale.
-Mama,sanjao sam ružan san! U šumu nije došla zima! Bilo je toplo i sve su životinje bile nervozne…..Čak ni ptice nisu otišle na jug!
Mama zečica pogledala je malenoga i nasmijala se.
-Prejeo si se mrkve i kupusa pa zato imaš noćne more!
Zečić se umirio. Noć je bila ledena, a na tamnoplavim,zimskom nebu krijesile su se tisuće zvijezda. Upravo onako kako je to u vedrim i ledenim noćima biva, „kada zeko traži svoju mamu“! Nadao se i darovima i veseloj igri na snijegu s prijateljima…..Sve je,nekako,bilo na svom mjestu!
I ne zna se jesu li živjeli dugo i sretno i je li san bio samo san,ali ovog Božića još vjerujemo u sretne završetke i ružne snove.


Post je objavljen 24.12.2006. u 16:58 sati.