Marketing
Čitam malo stare postove...
I, nevjerojatno kako ljudi mogu sami sebe iznenaditi...
U ovo blagdansko vrijeme, dočekivanja Božića, osjećam se čudno.
Iako sam si kupio jako lijep poklon za Božić, ne osjećam se ispunjenim i sretnim.
Oko mene su ljudi konstantno u grču i deru se jedni na druge.
Konačno malo odmora od posla i onda dođem kući a tamo još gore.
Gdje je nestao Božić? Ili bolje, kako kaže Bare: Gdje je nestao čovjek?
Danas se blagdani svode na bjesomučno čišćenje kuće, još bjesomučnije pečenje kolača: da sve bude na vrijeme.
Izderavanja, tjeranja...
Tada i molitva postaje teret i obaveza koju moraš obaviti da bi obitelj bila zadovoljna.
Onda se sjetim djetinjstva, prijašnjih Božića i odjednom osjetim kao da mi je netko posegnuo rukom u nutrinu mog bića i iščupao nešto jako vrijedno.
Pokloni, znam, nisu bitni, ali u ovom svijetu multimedijalnih čuda i informacijskih majstorija.
I, kako sada nekoga koji brije na te stvari, obradovati nekom sitnicom, poljupcem ili lijepom riječi?
Ah, prijatelji moji, teške riječi za ove blagdanske dane, mira, ljubavi i veselja.
Budite sretni, dragi moji! Vaš jedini pravi SMJEŠKO!
Post je objavljen 23.12.2006. u 11:48 sati.