Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/3xy

Marketing

U ormaru je istina

Ostatak dana proveli smo brbljajući o kraljici. Sjetili smo se bala i kako smo uživali, a sada navlačimo jedva kraj s krajem.
Pojavili smo se pred vratima. Agatha je izvukla zeleni prašak (isti onakav kakav je i Dante izvukla prije godinu dana), posula pred vratima i otpuhala ga u pravcu sjevera. Pojavio se sitni čovječuljak koji je samo tutnuo glavu kroz jedan prozorčić i rekao; "Izvolite?"
Pogledali smo se i Felidae je samo promucala: "D-do-došli smo vidjeti kraljicu. Dolazimo u vezi njene sestre Magress. Opet."
Čovječuljak je na tren nestao, a zatim su se ogromna vrata otvorila i pustila nas unutra.
Dvorac je izgledao kao i prije, samo je sada bio pust i hladan. Nije više bilo one topline koju smo osjećali kada smo prvi puta došli. A na vratima u predvorje... Dočekala nas je kraljica Floreana. No... Izgledala je užasno staro i... Bolesno. Nosila je crninu. Progovorila je promuklim glasom: "Dođite, djeco."
Prestrašeno smo se pogledali i krenuli u veliku dvoranu. Sjela je na prijestolje i rukom nam pokazala da sjednemo. Čim smo sjeli, kraljica je započela... "Kralj Matthew je svrgnut s prijestolja. Ubili su ga pobunjenici", tiho je šmrcnula. "Magress je otela moju kćer Selu i sada se traga za njom već 2 mjeseca. Mazuriančani su se pobunili i krenuli u Mjesečevu pustinju", nije stajala. Govorila je sve u jednom dahu kao da želi što prije to reći da više ne mora. To mi je bilo sve prebrzo. Sve mi se zavrtjelo u glavi. U početku Magress nisam smatrala tako opasnom. Čak sam ju smatrala i malo priglupom jer smo mi, klinčadija od 15 godina uspjeli maznuti ogrlicu i donijeti je na sigurno. A sada.... ubojstvima nema kraja...
Spatt je nešto prčkala po kosi prstima. Uvijek je to radila kada bi bila nervozna. Joshua je samo sjedio u buljio u pod stišćući čeljust. Ja sam samo ljutito uzdahnula. "Kvragu i Magress", puhnula sam. "Kada krećemo?", upitala sam najozbiljnije. Osjetila sam kako se svi pogledi okreću prema meni. Kraljica me zbunjeno pogledala. "Krenuti? Kamo?!", upitala je. "U Mjesečevu pustinju", kratko samo odgovorila.
"Ne", rekla je Floreana. Ustala se s prijestolja i krenula prema meni. "Nikamo vi ne idete", rekla je ozbiljno. Sve bore (koje su joj se pojavile dok nas nije bilo) sada su se čudno zategnule. Već sam vidjela da neće biti dobro. Znam iz iskustva s bakom. "Ami, dijete, odi u sobu. Vi isto", rekla je pogledavajući na sve. "Razgovarat ćemo ujutro. Do tada, klonite se nevolja", rekla je i izašla iz prostorije. Ispratilo ju je moje nezadovoljno mrmljanje.

Dok sam se uvlačila u topli krevet počela je kiša. Zagrmjelo je.
BOOM!
Netko je upao u moju sobu.
Ugašena svijetla u cijelom dvorcu.
Nastao je metež.
Vika.
Nisam ništa vidjela.
Netko mi je prekrio usta rukom.
Pokušala sam vikati, ali čulo se samo mumljanje.
Koprcala sam se poput ribe, ali taj netko bio je jači.
Gurnuo me u ormar i zatim ušao za mnom. (dvorski ormari znatno su veći od naših)
"Ami, kuš!", siknuo je netko. Taj netko.. Ma nije valjda...
"Tobey?!"

Post je objavljen 21.12.2006. u 22:57 sati.