Marketing
ŽIVOT KAO DAR
Razmišljam o Ani Rukavini, mom tati i svima njima sličnima. Kada te zahvati jedna tako opaka bolest da se tvoje tijelo okrene protiv tebe i bori se do uništenja. Borba na život i smrt. Kada dođeš do točke kada se sve tvoje želje sliju u samo jednu - želiš živjeti. I gledaš ljude oko sebe kako olako shvaćaju svoje živote, doživljavaju ih kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva, pa ih onda muče svakodnevne sitnice, kažu život im ne valja, nije vrijedan življenja, oni žele umrijeti. A tebe boli svaki djelić tvog iscrpljenog tijela, tvoj život više ne liči na život čovjeka, ustajanje iz kreveta doživljavaš kao osobnu pobjedu nad svojim tijelom koje otkazuje poslušnost, bolnica ti je drugi dom, ruke ti izgledaju gore nego ruke narkomana, žile su ti spaljene od kemoterapija, drhtiš čekajući nalaze zadnjih pretraga. I u toj patnji tebi samo jedna želja stoji na srcu, samo misliš - ŽELIM ŽIVOT.
Toliko smo sebični u svojim malim životima, toliko smo koncentrirani na sebe da smo spremni proklinjati svoj život u trenutku kad netko drugi ne može ni sanjati da će mu život biti dobar kao naš. Pa posramljena pred samom sobom šapćem samoj sebi - TVOJ ŽIVOT JE DAR.
Post je objavljen 21.12.2006. u 20:07 sati.