Marketing
Djetešce nam se rodilo....
ovo nije samo početatak jedne lijepe stare hrvatske božićne pjesme... za mene znači mnogo više.... jer, na današnji dan, prije 12 godina, u 21 sat i 5 minuta rodila sam svog Velikog sina ...
ove lijepe smeđe okice začuđeno su promatrale užurbane tete i čikice doktore, neku izmučenu ženu ( osam sati u rađaoni, drip, panika, ne plače? ne diše??...) u roza spavaćici
sve to i još štošta već sam jutros napisala i kliknila na "objavi" i kihnula u isto vrijeme... i post nesstao. I nemojte mi samo napisati da se to tak ne radi. Znam. al u gužvi sam, posla preko glave, a ne mogu da mu ne čestitam, ovak, blogovski. Pa sam mislila samo mali postić ostaviti, preletjeti mislima i jadnim slovima tih 12 godina..i jesam... a post nestao 
sad je vijeme gableca, ponavljam riječi, al jutros sam baš imala inspiraciju 
daklem....
- rodio se u najkraći i najhladniji dan u toj 1994. godini
- rodio se malo ranije, trebao je na samom početku 2005.
- nije Željko, jer smo baš popravo željeli djevojčicu (Klara ili Tena), al ga volim, naravno, najviše na svijetu, uz ono trogodišnje plavooko čudovište i derište
- jako me uplašio odmah na početku, asfiksija, pa žutica, pa infekcija pupka, al ipak smo za doček '95 bili kod kuće
- prvo naše dijete, prvi unuk i jednom i drugom paru baka-dida, i podosta vremena tako je i ostalo, što se još uvijek osjeti u njegovom ponašanju
- pomalo shvaća da se svijet ne vrti oko njega, a tu bolnu činjenicu nekad uvaži, a nekad i ne
- uz njega i zbog njega smo pročitali podosta stručne i polustručne literature vezane uz dječje bolesti, razvoj i njegu djeteta, družili se i razmjenjivali iskustva s drugim roditeljima... čini mi se nekad i prerevno, uz drugog, Malog, puno smo opušteniji, i ne fermamo što pišu baš previše
- mnogo je leptirića lepršalo u mom trbuhu od njegovih zagrljaja i poljubaca, a i mnogo sam suza progutala, gorkih, zbog njegovih bolesti, zbog loših krvnih slika, uzv glave u klaićevoj, infuzija zbog dehidracije usljed nepoznatih razloga, operacija krajnika i slijepog crijeva...a sad, kad je stariji, i zdraviji, sad me ono spihički(namjerno, tak je govorio moj pok. dida) dotuče...al sve je to učenje roditeljstva, i krasno je u stvari, samo treba izdržati
- sa 4 je rekao da će biti papa ( gledao na tv doček I.P.II ,'98 godina, M.Bistrica, valjda mu se svidjelasva ona gužva oko njega, i zastavice), sa 9 je odlučio biti građevinski poduzetnik ( gledao gradnju kuće u dvorištu, skužio kak gazda od zidara ima love, a sam dođe, pregleda i naplati, a i ne treba ti dobra ocijena iz likovnog i tjelesnog...), danas veli da će studirati pjevanje, u Splitu ( mila majkoooo)
- cure ga još ne zanimaju, i tako će se oženiti sa crnkinjom, jednom, valjda
- najviše mu je krivo što nije crnac, da bude što sličniji 50 centu, njega obožava
-pušta kosu
- uporan je do bola kad nešto želi, i koliko god se ja trudila, i govorila, i samoj sebi u sebi obećavala, uspije me smotati i dobiti to... prije ili kasnije
- i još svašta bih mogla napisati, a samo ću ponoviti
SRETAN TI ROĐENDAN, VELIKI MOJ, VOLIM TE JAKO, DO NEBA I NATRAG, I UVIJEK ĆU TE VOLJETI, BEZ OBZIRA NA SVE
Post je objavljen 21.12.2006. u 11:14 sati.