Marketing
Oci pune tuge, znas da necu druge...
Moj je zivot postao kao tuzna pjesma koja je toliko puta ispjevana. Vec sam pocela gubiti nadu a sta Vam to govori. Postala sam drugacija osoba i izvor zivota koji se susi. Usamljenost me cini savresnijom, slobodnom kao pitcom u letu jer nema nikoga da me uplasi, da mi kaze nesto tuzno ili da me podsjeti koliko sam bitki izgubila. Misli su moje ,cini mi se, najteze. Najezim se od bola kada pomislim da sam jednom voljela nekoga tako drugacijeg od mene. Taj je covjek ipak moja zelja bio a danas, vidi sta je postao. U snovima samo spomenem njegovo ime jer u stvarnosti nemam snage da izreknem ime sto sam nekad toliko voljela... a jos ja volim tog covjeka. Sjela bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzala staru knjigu svojih tuznih pjesma. Otvorim tek' neki stoti listic i gledam kako je moja suza isprala tek' poneku rijec. Sigurno sam citajuci te tuzne pjesme o nama dosla do suza. Ali smjesim se jer ipak nije tako crno sve, nisam jos potonula do dna...
Sjetim se oblika tvoga lica, gledam dubinu tvojih svjetlucavi ociju koji su me nekada pratile kao vlastita sijenka i prosapucem tiho Volim Te. Ali doista neznam da li se me naucio da volim ili samo da izgvoram te rijeci 'Volim Te'... to sam ja govorila sa osjecajem ipak uvjerena sam... Zasto me sada gledas pobjednicki svaki put kada prolazim kraj tebe. Zar nisi do sada predvidjeo kako me do bola iscrpljuju tvoje namjere. Ne zelis da patim samo zelis da me malo zaboli. Znam da je to sve samo muski ponos, ali doista je tesko vjerovati da si ti covjek kojeg sam nekada voljela . Tvoj pogled probode kroz mene i ostavlja okus gorcine. Koliko sam bolna nema tu lijeka za ovakav osjecaj. Zasto te plase moje crne oci, zasto mi okreces pogled na stranu. Mozda je tako bolj,e ali nada me vraca u proslost. Uvjerava me da cu te osvojiti nekako. Mozda je vrijeme da prestanemo prkosit' sudbini. Ovih dana ne vidzam te puno, mozda si drugu djevojku pronasao, mozda te necij' pogled zaveo... Mozda neka druga lijeci rane tvoje, dok joj pricas o tuznoj prici svog zivota. Eh, kad bih suze na licu Sunce presusilo, bar' samo na jedan dan da se osjecam drugacije. Da ne budem ono sto jesam ja, a onda bih se mirno vratila u svijet tuge bez ijedne rijeci i presude. Niko meni nije kriv za ovakav osjecaj' jer sam se uselio u mene, a ja se nisam odupirala. Ja se nisam borila sa sudbinom nego sam je otvorenih ruku primila u moj dom jer nikada nikome nisam mogla da glavu okrenem, pa cak ni svojoj tugi...
Vec danima nisam primjetila da je Sunce izlazilo jer sam se zavila u crne noci. Tek' kad bih osjetila da cu tebe naci na nekim starim mjestu onda bih obukla haljinu bijelu, pustila kosu i spremila se da te nadem tamo. Znam da ces me cekati s par' finih rijeci koje ce da golicaju kroz moje misli vremenom. Mozda je to greska jedina svijetlosti koju ja poznajem. Sta bih bilo ako se odviknem starih mjesta i krenem dalje sa nekim drugim covjekom. Nije to izlaz za mene jer svaki drugi je jedna vise uvrijeda, jedan vise broj. Zato se ja i vracam na stara mjesta da izmjenimo koju rijec. Da cujem kako govoris o tome kako je nekad bilo predivno zivjeti uz osjecaj srece i osjecaj topline koju sam donosila. Uz tvoju gorcinu osjetim svoj jad. Zar je doslo do ovoga. U drustvu svoje stare ljubavi lijecim rane koje ce ostati kao vjecni tragovi na nasim srcima. Znajuci dam sam ti jos zelja osjetim potrebu da krenem prijatelju samoci ali neka me samo jos malo da ti slusam glas, da zacujem kada uzdahnes dok te moj pogled susrece... Moj je grijeh sto sam trazila ono sto mi nisi mogao pruziti, to nesto nemogce.
Suza bih mi se skotrljala kad slusam kako mi govoris : 'Ljepotice jos uvjek mastas o nemogucim ... ti jos uvjek sanjas previse' ... I nije da me vrijeda tvoja presuda, nego sama istina. Ja zaista trazim mjesto koje jos nije postojalo a nista nemoze da bude potpuno savrseno. Negdje mora da krene na losu stranu, ponekad mora kisa da zablista a sunce da zadje. Upravu si ja doista zivim uz puste snove. Hvala ti jedini sto me jos izbavljas iz ruznih snova i sto mi nedopustas da potonem na dno. Ponekada dodzem do same ivice i kazem ja ovako nemogu vise a ne znam kako bih drugacije. Pitam se kako bih se snasla da mi nije tebe. Da samo nedolazis na stara mjesta gdje si pjevao pjesmu zvanu mojim imenom, da spomenes kako me nema vise tako cesto, kako je cudno zivjeti u istim gradu a nevidjeti mene kako se setam... Onako, vesela kao nekada i jos kraja tebe. Daljina srca tvoga umire u meni a ja gradim kulu koju sam nacinila pogledima tvojih ociju. Nisam zaboravila kako si moju nadu uzdignuo kada se rusila poslednja pomisao na dalje.
Lutam kroz mnostvo noci ,ali se nikada ne udaljujem od tebe, to je gotovo nemoguce... Kako bih srce kucalo kada nebih znalo da kuca za tebe, kako bih dusa disala kad bih znala da je vise nevolis... Oh duso moja iz njedara kako da te voli covjek taj, kada nisi u stanju da volis samu sebe. I samo da nije njega i njegove blizine kako bih vidjela gdje sam pogrijesila i da nije njegovi lijepih rijeci u sred neke noci kako bih dalje, kako bih ja sama...
Ja i danas zivim u snu jer sanjam za dvoje. Zivim u oblacima gdje nisam dozvana, zivim pored vatrenog plamena koji me zgrije u nocnoj tisini. Nisam oko spremna za jednu osvetu jer doista ja se nemam cemu da svetim. Al' ponekad nije lako, nije moguce odoljeti takvoj blizini jedne ljubavi...
" a znam da sam najbolje sta ti se dogodilao, da me ne mozes zamijenjit...i znam ...znam da sam napravila nesto sta nijedna nije , covjeka od tebe. I zato ces me pamtiti cijeli zivot.... A ja cu i dalje pjesme pisat."
Post je objavljen 21.12.2006. u 09:36 sati.