Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ccomplicatedfreakk

Marketing

..maybe it's time for change..no,not maybe..it's time for change..

jucer mi je psiho ostavila komentar..u neku ruku trazila je neki savjet...kad sam otisla do nje i kad sam pocela pisati komentar i sama sam shvatila puno stvari.. znate..ovako sam napisala i psiho pa cu vama samo copy-pastirat...

*dok sam jos bila manja bila sam ono slobodna..otvorena..uvijek spremna za neke nove avanture... za neka nova poznanstva..za neke nove ljude...4 godine sam i plesala..i iako normalno imala sam tremu pred svaki nastup..al kada bi god pocela plesat i kad bi vec bila na stage-u...ono nekako sam se osjecala da bas tu pripadam...u zadnje 2 godine..sam se promenjila..meni se osobno ne svidja ta moja promjena...neka amo je nazvat *tjelesna promjena* a psihicki sam puno i bolja i pametnija nego sto sam bila...sada se vec nekako *bojim..* sta god to znacilo...nekako imam osjecaj da sam se zapustila...sto od avantura sto od plesa (od toga pogotovo) sto od nekih novih ljudi..valjda je razlog svemu tome sto sam nasla sebi neke drage ljude..ljude koji me u neku ruku razumiju i koji su jednostavno tu kada mi trebaju.. s njima sam naucila puno toga a i prosla puno toga..nekako sam nasla prave one vrjednosti... a puno sam ljudi od prije upoznala..i ono bar 3 nova covjeka na tjedan su mi bila ono neka normala..i sada kada vidim gdje su ti ljudi...sto su to postali.. vjeruj nije ono sto sam ocekivala da ce bit.. recimo...moja nekad najbolja prijateljica (doduse sam tad imala 10 god=)) al eto ona se sad udala i trudna je..a ima 16 godina.. mislim..nikad nisam mislila da ce tako zavrsit..a i jos puno ljudi..nekako..fali mi to neko staro *ja* a ne bi ovo sada mjenjala za sve na svijetu...ustvari vec sam nekako pocela skrecat sa teme..ali..ono sto sam htjela rec je da pokusas..i mene bi bilo strah.. jer toliko je proslo od kada sam okruzena *istim ljudima* ali treba pokusat..ko zna..mozda steknes neka nova prijateljstva.. =) i mozda sve to ispadne bolje nego sto i zamisljas...budi ono sto jesi..jer vaznije je da te bar 3 ljudi prihvati onakvu kakva stvarno jesi nego da te cjeli razred obozava zbog onoga sto samo glumis da jesi...kada si neraspolozena..eh..boze moj..svima se desava..ali.. pokusaj da budes veselija...samo pokusaj..probaj..nista ne gubis...samo mozes steci neke nove prijatelje ,nove navike i nova iskustva.. zamisli to kao jedan izazov..testiraj se.. =) i vidi kako ces proc.. =) zivot i jeste igra...a ako u igri nema izazova a pri tome se ne riskira..igra bude poprilicno dosadna =).. ali.. nemoj zanemarivati ni stari razred jer ipak su to tvoji stari prijatelji i u neku ruku ce te poznavati bolje od ovih novih..ma to je jedan novi put samo ti moras vidjeti i razmisliti hoces li koracati tim putem... =)*

ustvari.. ne svidjam se sebi...ne svidja mi se ovo u sto sam se pretvorila... u 5 razredu sam imala sve petice..trenirala ples i plivanje..svako malo izlazila vani..druzila se..bila sretna..imala sam toliko obaveza a sada imam 8 keceva u skoli..mada cu proc peticom to vise nije to..ja sam po cjele dane u kuci,zapustila sam se..plesem 4 puta u mjesecu..il sam na kompu ili gledam serije..jednostavno..LIJENA SAM...a iz lijenosti proizlaze svi ostali grjesi..koliko god ja imala svu mogucu teoriju u glavi vise ne mogu da sve to primjenim..meni je lako vama ovde puno toga pisati..davati savjete..i misliti da sam postala divna osoba..da sam napokon odrasla...ali to nije tako..jos uvijek sam razmazena i ponasam se kao dijete.. lijepo je biti dijete al ne dijete na ovaj nacin na koji se ja ponasam..vrijeme je da i ja odrastem....mada se sada svega bojim...plesala bi trbusni,svirala bi gitaru,ucila bi a nekako..imam vremena koliko hocete..a nekako ga nemam... pricala sam sa tatom danas..i shvatila puno toga..mislim ja sam sve to imala u glavi..kazem vam..znam ja svu teoriju..jelena,iva i pama..one mi puno znace a i nekako su mi sve.. i od nas 4...jedino sam ja ta koja *nema zivot*..one prvo sve nauce pa onda pricaju sa mnom..a ja..ja samo cekam da one nauce pa da me zovnu... provodim dane na tel..a sta cu ja od toga imati jednoga dana??...nista..a ako za to vrijeme sjednem i nesto naucim posluzit ce mi..zelim reci les yeux i hippy da ako se ne budemo cule na dan po 500 puta da to ne mora znaciti da vas manje volim..jednostavno cu da radim ono sto je bolje i za mene a i za vas....sada je vrijeme da napokon uradim nesto za sebe..al da ovaj put to bude dobro za mene..cinila sam ja puno stvari za sebe ali ustvari..nisu to bile prave stvari..sada,cu se potruditi..a ocu li uspijeti?? znam da ovisi o meni..a govorila sam da sam jaka..a sada je i pravo vrijeme da to saznam.. i znam da iz moje lijenosti proizlaze i svi moguci grjesi.. drago mi je sto sam se odlucila za promjenu sada pred Bozic..jer za Bozic necu da budem ovo sto sam sada ..zelim da ono sto imam unutra..i u srcu i u glavi napokon postane pravi dio mene...zelim da se promjenim..jer ne zelim da jednoga dana budem propalica, da imam muza koji ce me maltretirati...sada zelim da odrastem..da se promjenim i da postanem zrela osoba kakvom ce se moji roditelji a i ja ponostiti... it's time for change...and i hope that i will become somebody one day..

Post je objavljen 20.12.2006. u 11:49 sati.