Nedostaje mi miris onog jutra
kad osjetih blagi vjetar na tjelu svom.
Nedostaje mi okus mekih usana
koje sam sanjiva ljubila .
Okus sunca nad mojim blijedim tjelom.
ranjivim,necujnim.
Cak i poneka grubost
ucinjena iz miloste
nadamnom.
Poneka suza bola,
nedostaje mi nemir
spajnja nespojivog.
Nedostaje mi car topline
nad onim kojeg ne znam.
...................
Da li si ikad osjetio
dodir hladnog vazduha?
Po rumenim obrazima
koji miluju pogledom
smjelim.
Hladan vjetra u kosi
neko nosi.
Energija spajanja.
Slatki snovi
satkani od slatkog
okusa pripadanja
gorkom vjetru s
hladnih planina.
Vaduha nestaje
koracamo po staklu
suza bolna nejasna.
.............................
Gladne su oci
tvoji pogleda
smjelih,neveselih.
Gladne su ruke
dodira uzavrelih
njeznih koji se
nastanise u mojim grudima,
na mojoj bjeloj puti tjela.
Gladne su grudi
tvojih poljubaca
jedva osjetnih nad
nabreklim bradavicama.
Zar pogled da me nahrani,
zar glad za ljubav da posatne?
Gladna sam tvojih
uzdisaja pozude trazenja.
Zar da bol ostane
i sjenke sjecanja
na dodire prosle.
Zar samo muk.
tisina, glad?
.......................
Sjaj u ocima,
zima u nocima,
nocima bez sna,
bez dodira.
Davno u meni
vjetrovi hode,
hladne kise ne prestaju,
potoci suza se izlivaju.
Toplinu pokori
zima hladna i tuzna.
Sunce davno zade u tamne dubine,
ostade trag sjaja u ocima kad sam znala
kad sam htjela, umjela i voljela.
Mali zrak odsjaja sunca.
U meni davno stanuju
kise,hladni vjetrovi sjevera,
hladan odraz pogleda u noci.
..........................
Kad sjenke progovore
znaj da nisam izkrena.
I kad svaka rijec bude
suvisna,
znajda je doslo vrijeme
za kraj.
Bez rijeci utjehe,
bez ijednog pitanja?
Znaj onda da je
postojala dusa ljubavi.
Znaj samo jedno da je ona
bila tu necujna i smejla.
Kad sjenke progovore
sunce nestaje kao njen
sjaj u ocima,
znaj da je presusio
izvor s vodom
kao i njene rijeci.
I molim te za spokoj
dusi njenoj
jer tada mrak
postaje dan,
sunce mjesec.
Post je objavljen 19.12.2006. u 20:19 sati.