Marketing
Voljeti ljude
Evo me opet sva izluđena i povrijeđena nepravdom. Nema mi goreg nego kad dam sve od sebe a vrati mi se na ovakav način. Ljudi su hladnoga srca. Ne misle na nikoga, samo na sebe. I ranjavaju bez razmišljanja. Izluđuje me to. I sve ja to znam, ali ja ne znam biti hladna i proračunata. Niti želim znati. Ne znam drugačije nego hodati sa srcem na dlanu. Kažu mi - misli na sebe, nemoj zbog drugih stavljati svoju kožu na bubanj, ali ja ne znam tako. Ja i dalje vjerujem da su ljudi u svojoj suštini dobri. I volim ih jer ne mogu drugačije. Mrziti njih značilo bi svoj život zatrovati mržnjom. I u konačnici mrziti život. A time i sebe. Ja radije kao naivna djevojčica vjerujem da su ljudi dobri. I kad me rane tražim za njih opravdanje pred sobom. I dajem im svoje srce uvijek iznova, ma koliko me boljeli. Pa mi onda kažu - lako je tebi, ti si jaka. Nisam ja jaka, slaba sam, ja samo nemam drugog izbora. Moram živjeti, tko me pita mogu li. A kakav bi taj moj život bio kad ne bih voljela ljude? Kad bih davala samo onoliko koliko dobijem? Davanje ne osiromašuje, davanje obogaćuje. Ljubav se umnaža davanjem. I možda se ne vrati uvijek u istoj mjeri u kojoj je dana, ali život nije matematika. I ljubav nije matematika. Netko ti ne uzvrati ničim, netko te rani, ali zato ti neki za malo ljubavi uzvrate mnogostruko, cijelim svojim srcem. I kako onda ne voljeti ljude...
Post je objavljen 19.12.2006. u 18:26 sati.