...oči gledaju širom,
al sjaja u njima nema,
sa mrtvih usana male
optužba teče nijema:
O, strašna ptico, ti si me ubila,
a šta sam kriva bila!
Sedam sam godina imala,
ni mrava nisam zgazila.
Tako sam malo živjela,
i tako malo vidjela,
a svemu sam se divila...
Milena moja,
Dani prolaze, a tebe nema. Tako je teško nositi ovu tugu i bol.
Želim te vidjeti, podragati, zagrliti, čuti tvoj glas, gledati te kako mi plešeš
i kako mi pišeš pisma. Tako si vesela i sretna bila. Dirnula si tolika srca.
Moje stalno plače, molim te dođi mi u snove da se tamo vidimo.
Evo na ovaj način te održavamo "živom" pa makar i ovom virtualnom svijetu.
Onaj pravi je ionako preokrutan. Pogotovo za nježne duše kao tvoja.
A ja sam te željela zaštiti od svih zla, čuvati te i voljeti.
Stelice moja, zvijezdice moja.
Volim te puno i uvijek ću te voljeti.
Tvoja mama
Post je objavljen 19.12.2006. u 01:12 sati.