Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/darklabel

Marketing

Utopija ili nešto više...?

... Ta dam! Stiže novi post!!!
(Da, da Tanja – Sanja... znam da je bilo krajnje vrijeme =)

Eh, pa tako krečem u pisanje ovog post bez ikakve prevelike ideje o njegovoj temi... Stoga bih željela da se ona izrodi spontano... pa vidjet ćemo...

Mislim kako sam završila sa svim radovima, referatima i sličnim stvarima koj mi trebaju za školu, no to sam mislila i prije neka 4 dana, pa je ispalo da moram još napisati test iz hrvatskog, te da ispituje slikarske tehnologije... tako da možda bolje šutim...

Uglavnom, u zadnje sam vrijeme malo promislila o nekim stvarima... Ne, ništa ozbiljno, makar to sada tako zvuči... Danas sam malo raspravljala s jednom, dragom mi, frendicom čiji su stavovi i mišljenje upravo suprotni mojima...
I tako sam malo promislila o našim različitim pogledima i zapitala se – Je li bolje kada ljudi kroče kroz svijet uvijek bistre glave i urednih razmišljanja ili je bolje ako su pomalo pjesničke duše i katkad nejasnih misli...?
Možemo reči kako bi to bile dvije krajnosti i kako je najbolje biti negdje između tih dvaju stavova, no ja smatram kako to baš i nije tako, jer onda dolazimo do takozvane ''zlatne sredine'', a ja sam sklona prevađanju te ''zlatne sredine'' kao prikrpavanje večini, gubljenje u gomili, te dolazak do prosječnosti i nespecifičnosti... Dakao da prosječnost i nespecifičnos ponekad znaju biti vrlo korisne, pritom mislim na svakodnevne situacije u kojima nitko neće zamjetiti ''malog, običnog čovjeka'' i okomiti će se na one koji su drugačiji i po nečemu posebni (mislim da svi alternativci, bilo koje vrste, znaju o čemu pričam). Ali, bila ja u pravu ili ne, takav je oblik prosječnosti jednostavno dosadan.
Nekada se treba usuduti odmaknuti od standarda i biti drugačiji. Ne, ne mislim pritom na to kako treba biti punker ili metalac, to je uostalom sasvim nevažna stavr. Ono što sam željela reči jest to da su ljudi jednostavo divni kada imaju neke svoje satavove, razmišljanja i posebnosti, a činjenica kako su oni možda neispravni posve je nevažna, jer lijepota nije u ispravnosti neke stvari, nego u iskrenom oduševljenu s kojim se ona proživljava, a ljudsko je neiskvareno divljenje nekim njima osobitim stvarima, doista predivno u spontanosti samoga čina. Naime, tu ne mislim o nikavim fanatičkim stavovima i opsjednutošću, makar takva vrsta divljenja može dovesti do fanatizma i opsjednutosti.
Uglavnom, namjeravala sam iskazati kako su prelijepe one divne, male zablude kojima smo svi skloni. Mogu to biti nekave potpune fikcije ili bilokakve druge posve nedostižne stvari... uopće nije važno. Ja se divim sposobnosti ljudskoga uma da bude inspiriran, da obožava, da bude općinjen... Nije li upravo to ono što sačinjava onu, po mom mišljenju, navrijedniju, najposebniju stvar na svijetu – umjetnost? Bilo da je riječ o glazbi, filmu, likovnim umjetnostim, fotografiji ili nečemu drugome. Nije li to ono najvrijednije što je čovjek sposoban stvoriti?
A sve je to proizašlo iz tako sićušne stvari kao što je inspiracija, kao što je divljenje... Doista je nevjeovatno koliko su, naoko nevažne, stvari sposobne postati nevjerovatno inspirativne, a mi katkad skloni u jednom, majušnom, prividno beznačajnom trenutku pronači nešto toliko golemo da je sposobno izgraditi nešto prelijepo, nešto što će biti inspiracija nekome drugome, a onda će istoj toj majušnoj stvari s početka, važnos i veličina vrtoglavo porasti, jer sve je golemo sazdano od malenih stvari, od bezvrijednih trenutaka...

Možda je takvo razmišljenje nerealno i utopijsko, no radi toga neće izgubiti na važnosti, jer od trivijalne se sitnice sačinjavaju velike misli i razmišljanja, a ova moja sičušna misao biti će zanemariva, ali i dalje postojana, dokle god izgara iskrenošću iz svake svoje riječi, te će možda postati i najvažnija u mom malom svijetu, a tako postoji mogućnost da dotakne i nekog drugog ili ga, tko zna, na trenutak čak i inspirira.
Ali to su samo pretpostavke, samo maštanja – ništa točnija činjenicom da ih ja smatram ispravnima...

Neću odgovoriti na svoje pitanje s početka teksta, to ostavljam vama...

kula

Jer ljepota je kule od pijeska upravo u tome što ju je tko lako uništiti...



Post je objavljen 18.12.2006. u 20:00 sati.