Marketing
(colddanfeettan dA)
Kišni dan
da bih mogla pisati o njemu
ogromni
Pariški kišni dan kišnih prozora
i tonovi Gainsbourga
na početku zvučnih filmova
crno-bijelih,
malih pastelnih haljina
kao da smo ikada bili u Parizu
i voljeli se tamo.
Poražavajući dokazi svakodnevice
umorne blagavaonice
posrnula prijateljstva
Kiša bi sve učinila punijim
izjednačavala je s plačem
Okrugli samoglasnici
onoga što nisam razumjela,
pobjegla iz velike bijele bolnice,
iako,
željela sam ostati tamo
njezini zeleni brežuljci
i bijelo oličeni zidovi
Ostala bih bilo gdje
Sanjala sam o tvojoj zemlji
No nigdje nigdje nije bilo
Ni ravnica ni slapova ni planina
Slijevala se jedino kiša
tog dana
kao da bilo što
može biti bitno
Postoje li uopće gradovi?
Samo doba dana
ponekad i godišnja doba
iako nešto rijeđe
donose drugačije mirise,
oslikani utorak,
omražena srijeda.
kao da nikada nije bilo sunčano
u onim danima
kada nismo hodali
mokrim pločnicima
potopljenih ulica,
nismo pričali
o flourescentnim svijetlima
o kraljevima
čiju svaku povijest znaš,
svakog kneza, vojvodu
i svaki park
u kojem smo se mogli sakriti
Post je objavljen 17.12.2006. u 14:08 sati.