ribar sam proklet
dok prelazim preko lokava
razgranatih misli što kapaju
sa balkona vjernih štakora...
bacam udice,bez ješke
onako sirove i ruzinave
da se uhvate dusi
koliko ih zlih ima...
da se uguše na mom dahu,
u strahu od bezdana i dubine misli,
koje su dublje od mora i
beskrajnog neba u daljini.
a ja ću gacati svojim lokvama i gledati svemirske izrasline na svome
obrazu dok trune od smoga koji je programiran.
Post je objavljen 17.12.2006. u 03:14 sati.