Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mayre

Marketing

Kako se kupuje fen....?

Ima podosta glupastih situacija u kojam sam se našla u Limi al jedna od najjačih mi je šoping. Al ne bilo šta ili bilokako, o ne ne ne, dakle, kako se kupuje fen u Limi?
Kad sam došla u Peru, naravno nisam nosila cijeli ormar, sobu i kupaonicu jer bi to i za avion bilo previše, nego sam zdravorazumski razmišljala kao neke stvari mogu i kupiti, ne, i tako smo se dragi i ja uputili u dućan tehničke robe kupiti fen ilti sušilo za kosu ili kakogod se to već danas kaže.
Dućan, fini, ugodna atmosfera, doduše ponegdje prenakrcano stvarima al dobro, nisam došla u inspekciju, zaboli me živo, samo da ja nađem taj fen........i kad ono tadadadaaaaaam na sredini dućana na posebnoj ostakljenoj i zaključanoj polici fen, i to kakav, uaoooo, sa nekim ionima i kojekakvim novitetima....dragi i ja se pogledali, ma uzimamo taj, ne?
E sad, kad smo mi gringosi ušli u dućan, tako se odmah pored nas stvorio uljudan prodavač i kako smo se mi gotovo odmah odlučili što bi mi tu kupili, trebalo je samo otvoriti „stakleni sef“ ali naš prodavač nažalost nije bio zadužen za to već je u pomoć pozvao drugog koji je pozvao trećeg jer naime taj ima ključ. Staklena vrata napokon otključana i mi sretni, jupiiii, ajmo na blagajnu.....uuuuuuu kako smo se gadno prevarili!!!
Pravila idu ovako, nakon što se odlučiš na kupnju, onda prvo podatke tko si i što si jerbo ne kupuje se fen samo tako....ha ha ha, da objasnim, prodavač je uzeo fen i odveo nas do jednog stričeka koji sjedi za kompjuterom i ponudio nam stolicu za sjesti (?!) A ja se zapitah, pa kakva je ovo blagajna?
- Ime i prezime molim.
- Ha?
Dragi i ja se pogledali - Da mu dam putovnicu?
- Ma daaaaaaj, ne pričamo španjolski. Nek se lik snađe.
I tako mu dragi promrmljao ime da bi to striček upisao u kompjuter i onda nas poslalo na blagajnu sa papirićem kojeg je on tako vaaaažno isprintao.
Na blagajni iza stakla 3 ženska lica, svaka u svom poslu i ne fermaju nas ni pol posto.
Tu je negdje i prestala zabava i cijeli šoping je postao noćna mora.
- Juhuuu, mi bi platili fen! Alooooo..................!!!!!!!!!!!!!
- Samo trenutak molim – kaže teta br 2, ujedno i najmlađa.
- Daaaa – kaže ona nakon par minuta našeg negodovanja. Dragi turne isprintani papirić kroz mali otvor na blagajni i da i novce. Nakon 5-10min čekanja printanja i tkoznaštajoščega, teta nam da drugi papirić i uputi nas na drugi pult. E sad vidno iznervirani oboje počeli smo se naglas smijati i protestirati - Uuuuu, šta bi tek bilo da kupujemo televizor??
Da objasnim vama koji niste shvatili ovu prejednostavnu i ekonomičnu proceduru, drugi pult je naime onaj gdje se preuzima roba, al samo sa plaćenim računom, ista ona roba koju sam na početku priče ugledala i čak pipnula kutiju na putu prema prvom stričeku za kompjuterom.
E dakle, fen stigao (ptam se nisu li ga naručili iz tvornice i čekali isporuku pa da nam ga onda dostave) i...o ne ne, nemože se samo tako uzeti ta prevrijedna kutija. Prvo na uvid račun, papirić i blabla a onda štambilj da je roba preueta, hej hej, ipak je riječ o fenu, i onda i samo onda ako si cijelu ovu proceduru uspio izdržati stoički, smiješ preuzeti kupljenu robu. Uzeli mi fen u ruke i crta van, ma bjež, ovdje svi ludi, slijedeći put kupujem na ulici, ono ispod pulta, na crno, briga me, e to ti je tako kad ne znaš.
I iz cijele ove priče mogu izvući zaključak: Koliko Peruanaca u dućanu treba da kupiš fen? Nemam pojma! Taman kad smislim da je to to, iskoči još jedan iz kutije! Pasitimisli.

Pitam se postoji li razlog zašto je ova zemlja siromašna, zašto im je prošli predsjednik bio lopov i zašto im je najčešća uzrečica manana ilti sutra?

Dobro mislim, nisu političari u politici iz ljubavi prema narodu niti su svi Peruanci lijeni, naravno, al da ima svašta, ima, slijedi još dogodovština!

I fotka od neki dan, stiže ljeto u punom jeku, al nema vedrine, nije to to, stalno čekam hrvatsko ljeto, mislim da sam se malo preračunala kojih pola svijeta dalje......hi hi

Photobucket - Video and Image Hosting
Gradski zalazak sunca

Ali ukrasa ima, Božić dolazi usporedo sa badićima na policama, promatram Peruance sa crvenim kapicama i bijelim cuflekom pored svjetlećeg Rudolfa i cijelo vrijeme pjevušim, I'm dreeeeaaaaaamiiing of a whiteeeeeee Christmaaaaaaaaaaaas.....ha ha, opet sam se preračunala!
Ali dragi moji, ako sve bude po planu i programu, evo mene mojoj majčici doma za Božić da ih sve izgrlim i izljubim do besvjesti.............poblesavim od sreće kad počnem razmišljati o tome i opere me nostalgija...šmrc...e pa neću o tome onda...smijeh
E al otom potom, dok ne sjednem u avion...... do tada, još malo izvještaja iz Perua! Mah mah!wave

Post je objavljen 15.12.2006. u 18:05 sati.