Marketing
grrrrrrab ....3 dan
organizatori nas bude nakon dvosatnog gužvanja posteljine i slinjenja po jastuku.nakon 5 dana neprekidnog pijanstva se osjećam rastavljeno na proste faktore.izmrcvaren sam kao da me zarobljenog u tijelu činčile naguzio grizli sa 100 metara zaleta.dezorijentiran sam i zbunjen sa frizurom kao petardom počešljanom pa si na doručku žlicu guram u obraz umjesto u usta.
krećemo autobusom prema novom sadu.finci su se malo opustili pa mi pjesmom o medvjedu jogiju podižu mamurluk u sfere više od najviših soprana.kao da se vozim u autobusu sa 7 snjeguljičinih patuljaka koji se vraćaju kući iz rudnika.pokušavam odspavati gurajući si vinski čep u uho,ali drmusanje autobusa zbog razjebane ceste san jednostavno pretvara u misaonu imenicu.
zaustavljamo se u sremskim karlovcima,gradu koji je još davne 1713 godine određen za sjedište srpskog pravoslavnog mitropolita.uživamo u lijepom vremenu i šetnji ovim zanimljivim gradom,posjećujemo crkvu i još nešto što sam prespavao na klupici u društvu vedrana i 2 slovenca.
vedran ispušta prdac zabranjen ženevskom konvencijom kojim mi odčepljuje sinuse,a na nogavici od traperica pravi rupu,pa se bježeći glavom bez obzira priključujemo grupi u nastavku razgledanja grada.dolazimo do muzeja kroz koji nas vodi nekakav svećenik koji je ako je suditi po bradi veliki fun grupe zz top.govori dosta usporeno i jednolično kao da čita vodostaj rijeka na radiju,pa izlazim van iz muzeja jer obilazak postaje dosadniji od direktnog prijenosa rasta filodendrona u stakleniku.odlazimo u obilazak vinskih podruma po kojima su sremski karlovci poznati gdje slušamo zanimljivo predavanje o pčelama,medu,preradi vina....na degustaciji sam se probio u prve borbene redove tako da zbog mene i vukašina ostali uglavnom dobivaju prazne čaše.kupujemo njihova kvalitetna vina i bocu odlične medovače za koju žicamo otvarač.vodič nam održava predavanje poput zabrinute majke koja je uhvatila svojeg petogodišnjaka u krađi pekmeza o načinu na koji se konzumira rakija.ipak popušta pred suzom u našem molećivom pogledu i otvara nam rakiju uz molbu da pijemo u malim količinama i da ne sramotimo srbiju pred gostima iz inostranstva......samo sam doviknuo odlazeći sa otvorenom bocom:
ništa vi ne brinite,nećemo sramotiti srbiju pred gostima iz inostranstva jer MI smo gosti iz inostranstva.....
pijani i mjehura prepunih poput prezrelog šipka na kraju sezone stižemo na petrovaradinsku tvrđavu.istrčavam iz autobusa rušeći poljaka i grkinju i mlazom snažnijim od dart vaderovog mača odvaljujem nekoliko cigli pišajući po tvrđavi.razgledavamo tvrđavu na koje se svake godine održava poznati "exit"festival i sa koje se pruža predivan pogled na dunav i cijeli novi sad.
uvijek u novi sad dolazim sa dvojakim osjećajima.zavolio sam jako taj grad i neke ljude u njemu,zavolio sam taj njihov usporeni način života,tu opuštenu atmosferu,grad u kojem sam se nekoliko puta kvalitetno zapio i u kojem se nikada nisam osjećao kao stranac.preskačem razgledavanje grada je me još uvijek sve u njemu podsjeća na mojcu.svaka ulica,svaki izlog ,ulični svirač kojem sam zlobno nekada davno ubacivao kune......previše toga me još veže za mojcu i stišće srce poput drobilice za orahe pa da od grada suzama ne radim veneziju odlučih se za posjetu nekoj pivnici u društvu miška,katarine,moja 2 riječana,dražena.......
nakon odrađene turneje 4 kafane odlazimo do restorana "čerčil".poslužuju nas 2 konobara slavko i draža.zezam se sa miškom da je draža sigurno doveden za provokaciju i igramo igru u kojoj miško pojede sve što donese draža,a ja sve što donese slavko.problem je nastao kada je draža donio meso,a slavko salatu:((((e bem ti nacionalizam:)
ionako sam zadnjih par dana pojeo toliko mesa da mi je neugodno pogledati kravi u oči.
odlazak u kafanu uz živu muziku kojom nas grupa cigoša svirača sa pozamašnom kolekcijom zlatnih zubiju svih pogađa pravo u srce.nastavlja se fenomenalna atmosfera,pleše se po stolovima,pjeva,pije......koljeno jednostavno samo poskakuje u ritmu.kad se samo sjetim da bi mi cigoše trubače izbombardirali krompirima sa balkona kada bi se kojim slučajem pojavili u ulici.
vrijeme je proletilo i morali smo se potrpati u autobus i vratiti u beograd.prvi puta da napuštam novi sad,a da nisam pustio suzu za mojcom........za malo.
e jebem ti cigoša svirača i onu tablu novog sada što je nisu mogli pomaknuti koji metar bliže.
Post je objavljen 15.12.2006. u 16:10 sati.