(suvisle misli:Koji je, dakle, smisao individualnosti na ovom svijeku koji bez imalo milosti, već mehanički gazi i izbrisuje drugačije od većine!?Koliko god se hvalili demokratičnosti i tolerancijom, ona je u većem dijelu "dragog" nam svijeta svedena na 0!
U ćivotinjskom svijetu je ima...a opet nema, nije tako očita, pa ipak tko smo mi da se ugledamo na ćivotinje.
Činjenica: Ljudi je sve višee i pritom se postavlja pitanje : kako se riješiti prenapučenosti...kada bi se odlazilo van zemlje tko bi išao??)
Growth; is that what it takes?
Disintegration; a world full of snakes
This is Machiavellian Strategy,
An extensive form of tragedy
Razbija me vjetar misli od svih ovih briga koje more svijet i stalno mislim i mislim, sanjam i umirem, rađdam se ali to nikako ne nestaje!! Zašto sve to pritišće moje biće kao da jedini moram o tome misliti, kao da jedini imam čime misliti, kao da jedini mogu misliti, kao da jedini nemam dogme i ideala, kao da jedini živim bez svijeta i smisla, kao da kiša jedino na mene pada, kao da pjev ptica čujem kao brujanje nebrojenih pčela u prostoru bez prostora i mjestu bez biti svega, kao šum se osjećam izgubljen u svim tim mislima i zaokupljen stihovima jesenje ljepote padam u svoje misli i utapam se utapam se sam!
A distant cry...
From what I perished for?
No....
It was born...
The winterburden.
I bled its tears once...
Oh, if only it could wither,
wither in the absence of my thoughts.
So I cry...
I cry, not only for my spirit in its living shell.
But for the ones who brought the lust through me...
TI koji izjedaš svijet svojim postojanjem, kao crv trulo mesto- tko si da ubiješ istog crva kao što si ti? Zašto živiš crve u ovoj bijednoj boji, boji rastopljene tuge- uzdigni se nad svime i položi na sebe teret samo tvoje biti i nestani!
Admire it in its sleep.
Wounded, and embraced by dreams.
Whatever wanders in these depths,
it shall carry along.
This shore is for the throne...
(suvisle misli: puca po šavovima, sve! Koliko puta smo bili na rubi da uništimo sami sebe samo u proteklih 100 godina? Sve što smo radili pokazuje izvanrednu sposobnost da čovjek uništi samog sebe: nuklearno oružije,ratovi,biološko oružije,dogma,rasizam! A što ostavljamo iza nas? Samo gomilu smeća i raspadnutih snova i ideala, gušimo svu prirodu radimo ono čeg se ljudi zgrožavaju_ čovijek ubije svoju majku! Sve se standardizira,podvrgava se kontroli, centralizam u novom smislu riječi, civilizacija potpune kontrole, više ni ne spavaš sam sa svojim snovima! Ono što nam se predstavlja kao savršenstvo tehnologije, što znači napredak je samo uništenje, polako i lagano...svijet umire u naftnim ranama!Polje bez mrtvih i jedan grob sa tisućama imena, podno sitnih grumena zemlje tisuću šivota još uzdiše! kako naša kolektivna podsvijest se riješava čovječanstva? Nastaju nove bolesti poput AIDSa, SARSa, povećava se broj mrtvorođenih, povećava se broj poremećaja,homoseksualnosti-svojom prirodom čovjek potiče masovan pokret onoga što u prirodi ima tek neznatno, čovjeku je u prirodi deformacija samog sebe..treba se mijenati!kako?tko?zašto?kada?..nitko nezna)
Planetary sickness, the state of the world.
Time, Death, God;
inbreed overkill altered through decayed moral causing global infection.
Compulsion of matter,
the remaining part of dreariness and obsolete dejection.
Man breeds ignorance and fatality.
Empty eyes and a soul forsaken, an intellect like zero,
reasons for pandemic genocide.
Human trash, wasted flesh, is that what you wanna be?
Practise what you preach.
Sve moje misli, moji mali demoni, lutaju nigdje, traže neko svijetlo zvijezde, ali vidim samo one koje umiru, vidim one koje svojim posljednjim dahom pokazuju svu svoju gigantsku snagu, nenadmašivu veličinu, samo da bi sekindama.....tisučljećima godina kasnije usljed nebrojenih reakcija fuzije kao izmučena duša veličanstvena i napokon slobodna izdahnula uz golem krik snage i bezbroj boja...tad baci san na moje oči, san zvuka, bez slika, san boja bez mirisa, san slika koje na oluji vrište, san boja koje se otapaju na vjetru, san riječi koje tvore najnakaznije pejzaže i sva ta sinestezija spaja se u malom mozgu još manjeg bića, koje nije rođeno...koje tek nastaje..u treptaj oka nestaje!
Let the fallen....
Let the fallen hear.
"It never rains around here."
(stihovi by Zyklon-ovi filozofirajući; Ved Buens Ende-ovi avantgardni)
bez slika
Post je objavljen 15.12.2006. u 17:19 sati.