Smatralo se da ne postoji bolest koju krv
nije mogla izlijeciti ili ublaziti.
Pustanjem krvi, iz organizma su isticali
stetni sastojcii na taj su se nacin u doba
antike navodno mogla lijeciti 386 oboljenja.
U srednjem vijeku, za vrijeme lova na vjestice,
dzelati su smjeli da tragaju ljudskom krvlju:
svjeza je ljudska krv vracala snagu i bila
cjenjena od epilepticara, vjerovalo se da smiruje
"demone", koji nesretnike muce grceci im misice
i slabec im organizam.
Krv je simbol sile podmladjivanja, zivota, snage
i zrtve u krvi. Prekoracivanje krvi daruje plodnost.
U Napulju, pred ocima hiljada vjernika, od
1389.godine tri puta se godisnje u tecnost
"pretvarala osusena krv Svetog Januariusa.
Nestane li "cuda napuljskog", ocekivale su se
goleme nevolje- kao ona iz 1631.godine-
erupcija Vezuva! Bila ona eliksir zivota ili simbol
smrti-povjest je covjecanstva puna paradoksalnih
slika sa temom krv: neki narodi krv slave, negdje je
se boje kao vraga, misticna je i profana,
cista i necista, stetna i korisna.
Osobine krvi su dugo ostale nepoznate, ali su ljudi
vrlo rano shvatili: dok krv tece u organizmu-
u njemu tece i zivot. Prema islamskom shvatanju,
krv je izvor prvobitnog zivota. Prema Kur"anu Allah dz.s.
je stvorio covjeka od ugruska krvi.
I prvo ubistvo u biblijskoj mitologiji predstavlja krv
kao sjediste zivotne snage i duha:
kad je Kain ubio brata Abela, rece mu Bog:
"Sta si to uradio?!" Glas krvi tvoga brata sa zemlje
me zove!" Ucinjena nepravda, prolivena krv zeli
osvetu. "Losa krv" se, u svakom slucaju,
nalazi vec kod Hipokrata (460-oko 377.pr.n.e.) i
javlja se uvijek onda kad u "nekom prevlada srdzba":
grcki lijecnik je smatrao da covjek odrzava zivot
putem krvi, pljuvacke, te zute i crne zuci.
Prema tome koje tekucine covjek ima najvise,
razlikuju se cetiri tipa ljudi; Sanguineus, Phlegematikus,
Cholerikus i Melancholikus. Vise misticni nego medicinski
su bili eksperimenti alkemicara u 16. i 17. stoljecu.
Oni su pokusali pomocu vatre i destilacije da otkriju
sve tajne krvi. Licni lijecnik Ludwiga XIV izvjestava o
dvojici suvremenika koji su desitilovali covjeciju krv
"jer su je smatrali pravom materijom filozofske
osnove mudraca" Pri gubitku krvi, gubi se snaga,
duh i na kraju zivot. To vjerovanje je doprinjelo
uvjerenje da se uzimanjem krvi jaca organizam-
i fizicki i duhovno. Cak s vjerovalo da se time cini
usluga mrtvima: u grckoj mitologiji je uobicajeno
vjerovanje da se u zagrobnom zivotu sjenke mogu
probuditi pomocu krvi!
U drugim sagama se spominju demoni zedni krvi.
Grof Drakula je samo najpoznatiji. Prinesena krv jaca
umrlog na putu u onaj svijet. U starom Rimu se pila krv
umiruceg borca, jer se zivotni sok ratnika cjenio kao
magicni izvor snage; Oni su je smatrali najdjelotvornijim
sredstvom:krv, jos vruca, jos ziva, sa otvorene rane,
napisao je jedan kronicar.
Kupanje u krvi je navodno lijecilo lepru i sljepocu a
donosilo je i mladenacku krepkost i dugovjecnost.
"Kao izvor zivota koji unistava svaku bolest,
tako krv zivotu daje novu snagu...
Posebno dragocjenom i iscjeljiteljskom smatrala se
krv djeteta i mlade djevice", zapisala su braca
Jakob i Wilhelm Grimm. A rimski historicar Plinius navodi:
kad bi neki egipatski faraon bio zarazen od gube,
to bi za njegov narod bilo kobno, jer bi se ljekovita
faraonska kupatila punila njihovom krvlju.
Pustanje krvi, vjerovalo se, ozdravljuje bolesni i umorni
organizam. U kalendaru iz 1784. godine stoji:
"U mjesecima vuka-oktobru i novembru-
trebate presjeci glavnu venu i leci svojoj zeni na grudi,
sto stiti od zime i pojacava volju!"
"Ni tajna magijska ucenja i crnomagijski obredi nisu se
mogli zamisliti bez ljudske krvi, voodoo magija se "hrani"
zivotinjskom, obicno jerecom ili pijetlovom krvlju,
a mnogi eliksiri podmladjivanja i zivota iz babilonskog
vremena bili su bazirani, izmedju ostalog, i na
krvi tek rodjenih beba. U starom testamentu krvi je data
katarticka funkcija; "Zivot tjela je u krvi i ja sam vam je dao
na oltaru tako da bi vase duse time pomirene bile!"
"Za krscane, krv predstavlja zajednistvo izmedju Boga i
ljudi: u euharistiji-pricesti kruh i vino se pretvaraju i
Isusovo tijelo i krv i njihovim jedenjem se ujedinjuje
vjernik s Bogom. Cesto su krvne rane objasnjavane
antisemitski: zidovi su navodno nabadali na igle natopljena
peciva-Isusovo tijelo- kako bi mucili njegovo tijelo.
Posljedice su bile pogromi. Najgrozniji su dolazili od Franaka:
1298. je neki vitez po imenu Rintfleisch pozvao na krvavu
osvetu. Najmanje 130 gradova i sela bili su sravnjeni.
Krv je tekla potocima a pet do deset hiljada Jevreja je
izgubilo zivot. Tek sredinom 19. stoljeca pronadjen je
pravi uzrok navodnih krvavi rana- Bacterium prodigiosum.
One stvaraju crvene kolonije, koje izgledaju kao kapi krvi.
Po starim vjerovanjima mjesanjem krvi moglo se postizati
bratstvo. Partneri su zarezivali ruke i pili krv pomjesanu sa
vodom ili vinom. Braca po krvi zaklinjali su se na
"vjernost do krvi", a jedan za drugog preuzimali bi i krvne
osvete. Kao ljubavnu caroliju ljubavnici bi jedno drugom
pomijesali nekoliko kapi krvi-zene su uzimale i menstrualnu
krv-u pice, vjerujuci da na taj nacin mogu osigurati vjernost
svojih partnera. Volovska krv pomjesana s medom i vinom,
bila je napitak starih Germana. Jarceva krv navodno je ljecila
impotenciju, a kupanje u konjskoj krvi lijecilo je gube.
Cak se i vrapcija krv smatrala lijekom. Navodno je lijecila
cireve na roznici. Krv sismisa koristila se za vracanje, a
krv javno pogubljenih donosila je srceu u igri.
Onaj tko je zelio da osvjezi krv nosio bi na vratu talisman
od karneola. Ako se sanja krv, to navodno znaci pozar
ili skoru smrt nekog krvnog rodjaka.
Uh jesam oduzila post!
MOLIM VAS SVE BEZ EKSPERIMENATA!
Post je objavljen 16.12.2006. u 21:01 sati.