... reci nešto lijepo... prosinac je i to... obzirom da cijenim osobu koja je poželjela to, iako je u stvarnosti ne poznajem, odlučio sam napisati nešto već večeras... i zapravo ne znam kako je ni čime oraspoložiti kao što ne znam niti koliko je lijepo ovo sve što pišem, ali drago mi je da postoje ljudi koji to čitaju, to moje pismo u boci... bilo bi glupo, slati ga znajući da ga nitko nikad neće vidjeti... da, baš glupo... teško mi pada ovaj tjedan... ok, nije ni čudno, obzirom na koji način sam ga započeo... ali nema veze, dolazim k sebi pomalo... posao koji radim zahtjeva određenu količinu kreativnosti, ali i podosta koncentracije i razmišljanja... već dva dana funkcioniram po principu, teško se koncentriram, ali smišljam rješenja, a onda me naglo nešto prosvijetli i skužim da to zapravo niš ne valja :-) ...pa ispočetka :-) ... ali izdržati ću... već sutra će biti bolje... prvi je hladni dan ove zime... nekako u cijelom tom bunilu ni ne znam što si misliti o tome... valjda je to dobra stvar, zar ne?... barem nema one glupe južine od koje se svi osjećamo prilično bljakavo... iako sam sad počeo kašljati (ili je to posljedica od prekjučer?) ...da, prosinac je... mjesec u kojem nas često uhvate razmišljanja o protekloj godini i još češće takva razmišljanja donesu neke tmurne, tužne osjećaje... jesmo li razočarali sami sebe (ili druge), ili uspjeli u zamišljenom?... je li nam samo prošla još jedna godina?... ma je, da, znam, prošla je još jedna... i volio bih da ste svi uspjeli ispuniti neke svoje životne ciljeve i želje, ali znam da niste baš svi to mogli, kao što puno toga nisam ni ja... ali nema veze... pa nije bitno kad će neki kalendar početi brojanje ispočetka... nije to bitno... ma ajde, dolaze blagdani i vjerujem da će se svima popraviti raspoloženje, barem malo... a dotad, izdržati ćemo nekako... za kraj ću još samo napisati riječi jedne pjesme koje se sjetim svake godine u prosincu, već dugi niz godina, a za mene ima posebno značenje... i naravno... među najdražima mi je...
Drove up to hillside manor, sometime after 2 a.m.
and talked a little while about the year.
I guess the winter makes you laugh a little slower,
makes you talk a little lower,
about the things you could not show her.
A long december
and there's reason to believe,
maybe this year will be better than the last.
I can't remember all the times i tried to tell my myself
to hold on to these moments as they pass.
And it's one more day up in the canyon
And it's one more night in hollywood
It's been so long since i've seen the ocean...i guess i should
Post je objavljen 12.12.2006. u 23:31 sati.