Time waits for no one.
Treasure Every moment you have.
You will treasure it even more when you can
share It with someone special.
...ajme majko...glava će mi se raspasti...
...danas je baš neki očajno čudan dan...
...nisam svoja,nisam razborita...čak sam zamolila kolegicu koja je na godišnjem da me dođe zamijeniti na poslu jer nemam snage...nemam volje...nemam ničega...
...i otkako sam otvorila oči uspjela sam napraviti par jako glupih stvari...
...kao prvo povrijedila sam i možda naljutila najdraže biće na svijetu,svog prijatelja...onoga koji jedini zna i jedini stoji uz mene već dugo,dugo...gluposti,reći ćete vi,svima nam se dešavaju loši dani...
...a ja se samo nadam da će se sjetiti da je jednom rekao da kod njega imam puno bonusa i da će mi moja glupost biti oproštena...jer mislim da taj bonus do sada nisam iskoristila...dakle ljudski je griješiti...žao mi je...oprosti mi,molim te...dragi prijatelju...
...a sada ću vam reći što me je to natjeralo da se jutros probudim luda,luđa nego ikada...misao o mom Princu,o mojoj ljubavi...
...već mjesecima pišem o toj ljubavi,i svaki put iznova govorim o tome koliko ga volim...i to je istina...jednostavno ga volim...
...ali......opet taj ali...sinoć sam se prvi puta zapitala što to on ima od te moje ljubavi...jer ja ovog trenutka dajem ljubav koja je pretočena u riječi...samo riječi i ništa drugo...on zna da ga volim...super...a gdje je ostatak...gdje je ono što ljubav čini ljubavlju...
...shvatila sam što je značila porukica koju mi je napisao,a ja je danima čitala iznova ne razaznajući pravi smisao...rekao je da je jako teško ovako živjeti u ljubavi...ja sam se čudila ,pitala se o čemu on to govori...
...e sada znam...bilo je i vrijeme da shvatim,konačno...
....možda moj Princ i voli baš mene...ovako zbrkanu i nerazumnu...
...ali ja sam sebično govorila o svojoj ljubavi zadovoljavajući se time da mu to kažem,misleći da je dovoljno da on to zna...nikada nisam pomislila na to što on želi...možda želi ono što mu ja,iako ga volim više od ikada ikoga ne mogu u ovom trenutku dati...
...možda želi zaspati kraj nekoga...možda želi da ga netko zvekne laktom u rebra kada hrče kao lud...ili možda želi vidjeti nečije nasmješeno lice pokraj sebe kad se jutrom probudi...
...ja bih dala cijeli svijet da mogu biti ta koja će uz njega ispraćati dan i dočekivati drugi...sa smješkom na licu buditi se kraj voljenog čovjeka...zar postoji nešto ljepše od toga...
...pa već sam i rekla da od svih naših zajedničkih trenutaka biram ono jutro kada sam se probudila u njegovom naručju...
..da,ja to želim...ali mogu li ja to u ovom trenutku...jer on je jednom rekao,čekat ću te,a ja sam to uzela zdravo za gotovo ne misleći uopće o tome hoće li to čekanje njemu možda biti preteško...
...eto,o tome ja nikada nisam razmišljala...baš nikada nisam pomislila na to da moje riječi,slatke porukice,to što čujem njegov glas,što čuje moj glas dok mu govorim o ljubavi,njemu možda nije dovoljno...
...prokleto sam sebična i boli me to...
...i pitam se kako će on,moj Princ,reagirati na to kada vidi,kada čuje o čemu sam ja razmišljala...jer,reći ću mu...volim fer igru,uvijek tražim istinu...a on je,bojim se,bio toliko prokleto dobar i nije me želio povrijediti i reći mi...
...a ja,ja sam toliko zaljubljena da ne vidim dalje od nosa...i nikada nisam niti pomislila da sam mu u stvari svojom ljubavlju stavila okove,a ne dala slobodu...
...jedino što sada želim je da mi moj prijatelj oprosti moju ludost i da mi moj Princ kaže da me unatoč svemu voli...
Post je objavljen 12.12.2006. u 11:39 sati.