Marketing
MOJE KRSTATICE
Selo Krstatice smješteno je 10 km. istočno od Zagvozda sa obje strane regionalne ceste Zagvozd-Slivno u smjeru istok-zapad. Na zapadu počinje od zaseoka Gudelji pa sve do Blaževića na granici sa Slivnom.
Ime sela je nastalo po plodnoj zemlji zvanoj „krstatica“ koja se nalazi u centru kod Ivanovića i Lizatovića, koji su stara krstačka plemena, a možda i po kamenim gomilama u koje su se pokapali mrtvi sa obilježjem križa (krsta). Cestu koja prolazi kroz selo sagradili su još stari Rimljani na putu iz Dalmacije u unutrašnjost, kasnije su je održavali Turci i Mlečani a posebice Francuzi za vrijeme Napoleona.
Školu pohađa šest učenika
Krstatice su prije nekoliko stoljeća pripadale staroj župi Vrdovo ili Vrdol. Tu je sagrađena jedna od najstarijih crkava u Imotskoj krajini. Ima nekoliko starih prezimena a ostala su došljaci iz Hercegovine koji su bježali pred turskim osvajačima i naseljavali ovaj kraj. Otud i raštrkanost sela po okolnim brdima, jer su se ljudi osjećali sigurnije što dalje od putova i prolaza. Iz tog razloga su kuće zbijene jedna uz drugu. Ljudi su ovdje opstajali stoljećima unatoč nepovoljnoj klimi i škrtoj zemlji. Kraj je jedan od najsurovijih u imotskoj krajini.
Zemlja je plodna u vrtačama i docima koje su ljudi čistili od kamena (trapili), ali ljetne suše bi uništile sav njihov trud i znoj.
Krstatice su bile nadaleko poznate po sadnji duhana iznimne kvalitete čak i bolje nego hercegovački duhan. Uspjeva dobro i vinova loza, pšenica, ječam, kukuruz, krumpir kao i sve vrste zeljastog bilja. Od davnina se uzgajala stoka sitnog zuba.
Lizatovića guvno i štala
Rad je bio mukotrpan i sve bi propalo ako bi ljeti bila velika suša. Selo je nekada imalo nekoliko tisuća stanovnika, sada ih je jedva 150-200. 
Djeca u Lišnjićima
Ljudi su se počeli iseljavati iz sela 60-tih godina 20-st. Trbuhom za kruhom po Njemačkoj i ostalim europskim zemljama ali i u bliže gradove Makarsku, Split, Zagreb, Osijek. Za vrijeme Austro-Ugarske carevine selo je dobilo školu, crkvu i obnovu putova. To se donekle nastavilo i u Kraljevini Jugoslaviji, ali nakon drugog svjetskog rata ovaj kraj je bio zanemaren od vlasti zbog svog hrvatstva i pripadnosti ustaškoj i domobranskoj vojsci većine mještana. Selo tek početkom 80-tih godina 20 st. dobiva asfalt, nešto ranije struju, a tek krajem 90-tih mjesto je asfaltirano do svakog zaseoka. Uveden je telefon u svaku kuću i izgrađena nova zgrada Pošte.
Poštanski ured u selu
U selu trenutno nema trgovine, škole, niti ugostiteljskih objekata. Nije još došla ni voda ali uskoro će se i to riješiti.
Crkva Srca Isusova u Krstaticama
Župna crkva Presvetoga Srca Isusova jedino je mjesto gdje se susreću krstačani povodom nekog blagdana i nažalost najviše na sprovodima. Treba naglasiti da se nijedna lokalna vlast nije puno zauzimala za Krstatice počevši od kotara Makarska, općine Imotski, kao i sada općine Zagvozd. Ipak može se na budućnost sela gledati sa optimizmom jer u blizini prolazi autocesta, a sve je više popularan i seoski turizam pa vjerojatno to neće zaobići ni naše selo.
Krstatice su se uvijek dijelile prema položaju zaseoka na gornji kraj centar sela i donji kraj.
Gornji kraj: Gudelj, Zec
Centar: Topići,Lizatovići, Ivanovići, Lišnjići, Vuletići
Donji kraj: Vuletić, Pavičić, Blažević, Budalić, Pribisalić, Zec-Orlović
Stare građevine:
Crkva sv.Ante na brdu Vitrenik
sv.Ante na Vitreniku
Crkva datira iz srednjeg vijeka. Još se mogu iščitati neki glagoljaški natpisi na samoj crkvici. Nekoliko je puta obnavljana, zadnji put prije koju godinu. Uokolo crkvice je staro groblje gdje su se krstačani pokapali prije nekoliko stoljeća. Od same crkvice puca prekrasan pogled na dio Krstatica kao i prema sv. Juri na Biokovu.
Župna crkva Presvetog Srca Isusova
Crkva je sagrađena krajem 19. i početkom 20 st. (1900). Nalazi se u centru sela i oko nje je mjesno groblje. Temeljito je obnovljena 1990.godine uspostavom hrvatske države. Ima jedan od najljepših oltara u imotskoj krajini kao i zvona čiji je zvuk specifičan. Nabavu oltara i zvona novčano je pomogao i austrijski Car Franjo Josip II. Temeljita obnova 1990. napravljena je zahvaljujući donacijama mještana, krstačanima iz cijele Hrvatske, našim iseljenicima iz cijelog svijeta i don Ivanu Dragušici koji je obnovu proveo u djelo.
Crkvica sv. Mandaline (Mandaljene)
Nalazi se pokraj ceste prema Slivnu na mjestu zvanom progon stara je nekoliko stoljeća i vide se samo temelji zidova sa vidljivim ulazom u crkvicu. Na mjestu nekadašnjeg oltara mještani Stipe Lizatović sagradio je prije nekoliko godina zavjetnu kapelicu. Postoji i putokaz do crkvice.
Župna kuća i kapelica
Kapelica uz župni stan
Sagrađena je prije jednog stoljeća kad i župna crkva nalazi se iznad Topića kuća. U samoj kući je stan za župnika i prostorija sa etnografskom zbirkom kao i župne knjige sa svim podacima o mještanima.
Župni stan u Krstaticama
Krstačko groblje
Postoje još neka zanimljiva mjesta kao:
-grob turčina Muhameda Modrine na Procipu
-velika špilja u javnim docima ispod Vitrenika
-jama kod Lišnjića kuća
- kamene gomile na brdu gradina iznad Lizatovića
-grobovi ispod Lišnjića kuća prema progonu
-brdo piljeva gradina ili piljevača
Stari zanati:
Za vrijeme dugih zimskih dana ljudi su se ovdje nekad bavili izradom gusala, dipala, lopara za kruh, starih kola, stočića, sinija, bačava itd.
Starci u selu
Žene su na tkalačkim stanovima tkale torbe,zovnice, sukance, biljce, užad i ostalo što je potrebno seoskom kućanstvu.
Ljubo Ivanović Roša, ima gater za obuku lovačkih pasa
Petar Bakota i Mario Zec,krstački lovci
Bilo je u selu kovača, klesara koji su obrađivali kamene vace za gradnju kuća.
Kuće su se u stara vremena pokrivale kamenim pločama i slamom ozimicom (krovom), a tek zadnjih 60- godina ciglom.
Dragi naši krstačani, ukratko smo vam saželi neke osnovne crtice o našem selu, tek toliko da u vama probudimo sjećanja i slike iz nekih davnih vremena, a u vama koji pripadate mlađoj generaciji i rođeni ste van sela pobudimo zanimanje za rodni kraj naših djedova i otaca. Ne zamjerite ako smo nešto propustili a nadamo se da ćemo sve ispraviti u narednim doradama teksta.
Pozdrav svim krstačanima ma gdje god bili!
Naš Mladen
Autori: Mladen i Goran Lišnjić
Post je objavljen 12.12.2006. u 02:17 sati.