Marketing
možda se i dogodi....
POGREŠAN BROJ
Zvrrr....zvrrrrrrr.....6:20...
Da, da, čujem....Alarm mobitela doživljavam kao najvećeg neprijatelja. Ne isključujem ga, ali nastavljam ležati u krevetu....zvrrrr......6:30! Moram ustati!
Oh, Bože, još jedno jutro, još jedan dan!
Što učiniti s njim?
Svako jutro razmišljam o značenju riječi "zombi".
Da li se ti živi mrtvaci osjećaju kao ja sada, dok pokušavam ravno hodati? U glavi mi tutnji, žmirkam pokušavajući izoštriti sliku koju moje oči šalju u mozak. Ne uspijevam. Bit će bolje kad popijem kavu.
Sigurno mislite kako sam noćas tulumarila, kasno legla pa sad osjećam posljedice!
Pogrešno!
Legla sam, kao i svake večeri, oko ponoći...I do sitnih sati pokušavala zaspati, prevrćući se u krevetu.
Zaspala sam...Pred jutro!
Bip...Biiip...Znak za poruku!
Tko mi u rano jutro šalje poruke?
Pogledam broj...Nepoznat! Hm, tko bi to mogao biti?
" Ako ti život šalje limune, napravi limunadu! "
A jooj, kakva poruka! Ali, tko ju šalje!_
Zaista ima istine u tim riječima...Mislim, to o limunima! Zakiselili su mi dobar dio života!
Marko je prošlost...Zbog koje još uvijek ne spavam. Eto, saznali ste razlog mojih noćnih mora! Ja njemu ne remetim san. Sretan je zbog svog izbora i za njega sam davna prošlost. A ja sam dosljedna u svojoj odluci....Neću ga proganjati. Ali, proganjaju me silna pitanja, na koja nisam dobila odgovor!
Razmišljajući tako, stigla sam na posao. Pristavila sam kavu, uključila kompjutor i čekala da se skuha dragocjena crna tekućina, koja me vraća u normalu.
Kopkalo me cijelo vrijeme od koga sam dobila poruku i kome je bila namijenjena.
Da odgovorim?
I dok se nisam predomislila, napisala sam odgovor.
" Hoću, kad nabavim šećer! "
Nasmijala sam se toj rečenici...Znate, ja se najviše šalim na svoj račun. Već dugo šećer je nepoznata namirnica u mom životu. Osjećala sam se kao dijabetičar.....Ni blizu šećeru, limunima, da!
Pokušala sam raditi, tek toliko da šef ne primjeti kako sam danas nesposobna napraviti bilo što. Sva sreća pa nije često ulazio u radnju. Znate, ja radim u cvjećarnici. Koliko sam napravila buketa zaljubljenim muškarcima, umotala crvenih ruža koje su bile za neke druge sretnice!
Oni rijetki koji su mogli nešto značiti u mom životu, mislili su da meni ne treba kupovati cvijeće.
Ta radiš u cvjećarnici! Okružena si cvijećem.....I slični izgovori.
A ja sam tako željela da mi netko pokloni ružu! Žutu, ne crvenu! Ne volim crvenu boju. Takav muškarac još nije ušao u moj život.
Nastavak slijedi.....
Nadam se da vas nisam ugnjavila.....
Post je objavljen 11.12.2006. u 08:50 sati.