Osjećala sam se neobično kad sam se probudila u dobroj staroj Griffindorskoj kuli. Odmah mi je bilo bolje kada sam vidjela da nisam jedina koja kasnim. Nekolicina je i dalje spavala. Za razliku od većine Slytherina, Griffindori su uvijek kasnili. Na brzinu sam spremila stvari i "poletjela" prema Tamnici. Zato sam mrzila ponedjeljak; prvi sat Obrana...
Na sreću Snapea još uvijek nije bilo.
-Ah, dobra stara Allison...-uzdahnua je Mary kada sam zadihano sjela na stolicu.
-Bok Mary, ovaj...zaspala sam.-
-Ma nemoj! A ja sam mislila da smo svi mi uranili!-
-U redu je Mary, ali to mi je urođena mana i ja tu ništa ne mogu.-
Obje smo se nasmijale. Ne moram ni spominjati tko nas je prekinuo.
-Jesam li ja to čuo da ste zakasnili gospođice Robins?-obratio mi se Snape.
-Pa, zamalo.-uzvratila sam.
-Oduzimam 5 bodova manje Griffindorima jer je gospođica Robins zakasnila!-
-Ali nisam zakasnila!-
-Još 5...dakle 10 bodova manje za Griffindore!-rekao je pršteći od sreće.
Nisam mogla ništa učiniti. Snape je i dalje bio bjesan jer sam se vratila Griffindorima, a to što me po ne znam koji put uzeo za zub bilo je nevažno. Ovaj je dan morao proć glatko.
Sjedili smo za stolom u Velikoj dvorani kada su iznad nas navrle stotine sova bacajući pisma ravno u ruke pojedincu. Ovaj sam put i sama nešto dobila. Bilo je to pismo od Franceske.
Draga Allison,
ovdje svima jako nedostaješ. Šteta što nisam pošla s tobom, ali ni ovdje nije tako loše. Kako si ti? Kako su Wish i Francesko. Vjerujem da uživate. Sretan ti rođendan! Nadam se da nisu zaboravili i da su ti priredili zabavu. Molim te piši mi što prije jer vjerujem da imaš puno više novosti od mene, ako ne...barem da te čujem..
Franceska
Bila sam oduševljena njezinim pismom. Ima pravo, zaista se dugo nismo čule. Odlučila sam joj smjesta odgovoriti.
Draga Franceska,
zaista me razveselilo ovo pismo. Ovdje sam tako kratko, a dogodilo se toliko toga. Na neko vrijeme morala sam biti u Slytherinima jer je većina profesora odlučila da je taj dom za mene puno bolji. Na sreću, natjerala sam ih da se predomisle. Nisu zaboravili na moj rođendan. Priredili su mi sjajnu zabavu. Ne nadaj se, moji mi "roditelji" nisu ni natuknuli da znaju. Upoznala sam sjajnoga dečka. Stvarno je dobra osoba kao i svi ostali i sjajno mi je.
Toliko sam se zanijela u pismo da sam skroz zaboravila da se radi o njezinom bratu. Odlučila sam da ne ću ništa više reći pa sam jednostavno završila pismo:
Jako mi nedostaješ i nadam se da ćemo se vidjeti za Božić. Svakako pokušaj doći, bilo bi mi drago.
Allison
Brzo sam poslala pismo i uputila se na sljedeći sat. Nadam se da joj ne ću još dugo morati tajiti o njemu...
Post je objavljen 10.12.2006. u 17:56 sati.