Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bojajeseni

Marketing

Jedna sasvim obična ljubavna priča ili kako je Roberta pronašla izgubljeni osmjeh

...once upon a time...lived in a beautiful,another world Princess named Roberta...

...koračala je ne osvrćući se unatrag...osvajala svijet svojom mladošću...imala hrabrosti suočiti se i sa najtajnijim strahovima svoga uma...ništa nije bilo toliko strašno i toliko teško razumljivo da bi ona izgubila snagu...
...imala je svog Paža...bila ludo zaljubljena...
...uvijek sretna...nasmješena Princeza Roberta...

...a onda,jednoga dana,kao što to obično biva,srušio se njen svijet...rekavši da je voli,da će je voljeti uvijek,otišao je...i nikada se više nije vratio...
...tko zna po čijoj duši ostavlja svoje laži sada Robertin Paž...

...prestala se smijati mala Princeza...plakala je Roberta...svi su je dvorjani sa sažaljenjem gledali,šaputali joj iza leđa...nikakvo čudo...pa tko je ikada vidio tužnu Princezu...
...odlučila je tada staviti masku na lice...da nitko ne vidi...ravnodušnost...bila je sigurna,zaštićena njome...

...godine su prolazile...nije više tako često mislila na njega,ali još je boljelo...najjače onda kada je zgrčena u mračnom kutu tamnice svog uma skidala masku i plakala sama...
...izgubila je osmjeh...i ma koliko ga tražila,otvarala prašnjave ladice sjećanja,nigdje ga nije mogla pronaći...usamljena i tužna bila je,bez svoga osmjeha,Princeza Roberta...
...lutala je kroz život...koračala nepoznatim stazama...listala puno nerazumljivih stranica...susretala ljude sa neobičnim imenima...
...ali nitko nije mogao dotaknuti njezinu dušu,probuditi zaspalo srce,vratiti joj izgubljeni osmjeh...

...a onda je,jednog dana,sasvim slučajno prolazeći,iza jednog prozorčića ugledala tisuće iskrica...sjajnih,svjetlucavih...letjele su zrakom tražeći mjesto gdje će završiti svoj put...i jedno lice smješilo se iza tog prozorčića...
...radoznala,kakva i jeste,Roberta je prišla bliže,nagnula se i zavirila unutra...ugledala je ruku ispruženu ka njoj...glas,topao i nježan,pozvao ju je da uđe...
...prvo sramežljivo,jedan mali koračić...pa još jedan...i našla se u čarobnom svijetu...bezbroj pitanja vrzmalo joj se po glavi...a on,taj čudni muškarac,kao da je znao o čemu ona razmišlja,rekao joj je:“ovaj svijet zove se ljubav...a ja sam tvoj Princ na bilom tovaru...“
...i začudila se Roberta...ostala bez riječi...pa zar Prinčevi ne dolaze na bijelom konju...neobičan neki Princ...iz kojeg li kraljevstva on dolazi...
...on je opet pozove k sebi...i ona prihvati njegovu ruku...kao začarana skinula je svoju masku i bacila je iza sebe...poljubila je čudnog,čarobnog Princa...
...i gle čuda...
...u trenutku kada je dotakla njegove usne vratio joj se izgubljeni osmjeh...

...i smijao se Princ...i smijala se Roberta...smijala se i ponovo bila sretna...



Post je objavljen 09.12.2006. u 23:35 sati.