Ima tako neki lik. Obilazi me već mjesecima, nosi mito, žica da se udam za njega, obećaje kak' mi ništa neće faliti...
A, ja - nije da glumim hard to get, nego mi se ne sviđa, pa se ne obazirem.
I ima nekih 2 tjedna da me nije obišao.
I izađem sad iz ureda, a on ispred u autu.
U autu sa ŽENOM I DJECOM.
Nasmijala sam se (u sebi i vjerojatno sama sebi).
A razgovarali smo se na Vi.
I kak da onda budem normalna? A, do sad sam kao bila sumnjičava, paranoična i sklona analizi. Očito to nije dovoljno.
Trebala bih valjda početi uhoditi provjere radi.
Blaženo je neznanje.
Post je objavljen 09.12.2006. u 14:20 sati.