Veliki pozdrav za "mak". Hvala na komentaru i podršci. Evo, kada sam napisala taj post već sam se bolje osjećala, nekako sam tu gorčinu izbacila van i kao da ti netko makne mrenu s oka i bolje vidiš.....inače sam opaki optimist, ali ima dana, a očito da ova južina to pospješuje, kada mi se čini sve crno.......
Jučer kada je moj mužek bio na roditeljskom ustanovio je da je naše dijete sasvim normalno, to su svi bivši odlikaši, a roditelji su totalno izbezumljeni trenutnim stanjem ocjena svoje dijece......razrednica je svima lijepo objasnila da je sve to normalno i da će u drugom polugodištu sve biti full drugačije i da se ne uzrujavamo, samo da djeci svakako pomažemo savjetima kako učiti, jer oni svi, kao i moja sjede po 5 sati, ali koncentracija traje po 10 min. svakih pola sata.......Inače, ostale ocjene su joj stvarno ok i kada rješi ova dva predmeta ima šanse da dođe i do odličnog uspjeha......dobra je djevojka i molim Boga da takva ostane, kada vidim kakve ima djece i što sve rade, hej, moja je svetica........nažalost, mislim da većina djece nema neki normalan odnos sa svojim roditeljima i da se gube, a naravno najčešće na lošiju stranu. Ustvari najveći problem je što su roditelji totalno rastrojeni i gube se u vlastitim obavezama tipa: kako preživjeti, kako zadržati posao, kako više zaraditi, kako odraditi posao i doći doma u normalno vrijeme, itd.....hrpa problema i svi laganini pucaju po šavovima, a to se lomi nažalost na djeci........
Ja mogu zahvaliti tome što sam okružena "normalnim" ljudima kojima je normalno da su ti djeca na prvom mjestu, nije nam teško voziti ju na treninge, pratiti na turnirima i biti na njima cijeli dan i tako već 6 godina, jer je prije plivala 4 godine, jest da za sve treba imati novaca, ali se uvijek nekako snađeš....imamo povjerenja u nju i nastojimo joj učiniti djetinjstvo što ljepše, priuštiti joj da puno toga nauči, vidi, zabavi, naravno prema mogućnostima........ekipa s kojom se preko sporta družimo, jer eto trenutno to nas najviše i okupira, je super. Drago mi je da se bavi sportom jer se tu djeca uče strpljenju, trudu, odgovornosti, a katkad i na nepravdu, no ništa neuobičajeno. Trenerica također igra važnu ulogu u njihovim životima, često s njima razgovara i pomaže im u rješavanju njihovih "velikih" problema, katkad su to i ljubavni, i djeca to vole, jer često se djeca srame ili boje reći nešto roditelju jer misle da oni to neće shvatiti, ali kada razgovaraju s njom, dođu doma spremni sve to ponoviti bez straha..........
eto, toliko.........da ostavimo nešto i za drugi put.....
za moju sanelicu.......srećo, valjda će mi jednog lijepog dana osposobiti kompjuter i da ću moći ti ostaviti komentar, ali evo i ovako mogu reći da puno mislim na tebe i da se jako razveselim tvom komentarčiću.......
Pozdrav i mojoj dragoj Binici koja je melem za moju malu princezu i veliko joj hvala.............
A sada, povodom dana prijateljstva, bilo bi dobro da se pročita:
Kad bismo mogli cjelokupno svjetsko čovječanstvo
svesti na selo sa stotinu stanovnika, a poštujući
omjere (proporcije) svih postojećih naroda svijeta,
selo bi bilo ovako sastavljeno:
57 Azijata
21 Europljanin
14 Amerikanaca (sjevernih i južnih)
8 Afrikanaca
52 bi bile žene
48 muškaraca
70 ne-bijelaca
30 bijelaca
70 ne-kršćana
30 kršćana
89 heteroseksualaca
11 homoseksualaca
6 osoba bi posjedovalo 59% sveukupnog svjetskog
bogatstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih Država
80 bi ih živjelo u kućama bez osnovnih uvjeta
stanovanja
70 bi ih bilo nepismenih
50 bi bilo neishranjeno
1 bi umirao
1 bi se rađao
1 bi imao kompjuter
1 (da, samo 1) bi posjedovao diplomu
Ako se promatra svijet u svijetlu ovih podataka,
potreba prihvaćanja, razumijevanja, suosjećanja i
edukacije postaje očevidna.
Razmislite i o ovome:
Ako ste se jutros probudili zdraviji no bolesniji
sretniji ste od milijun ljudi koji neće dočekati idući tjedan.
Ako nikad niste osjetili opasnost bitke, osamljenost zatočeništva,
agoniju mučenja, ugrize gladi, sretniji ste od 500 milijuna
stanovnika ovog svijeta.
Ako možete otići u crkvu bez straha da vam
prijete,hapse, muče ili ubiju sretniji ste od 3
MILIJARDE ljudi ovoga svijeta.
Ako u vašem hladnjaku ima hrane, na vama odjeće, nad
glavom imate krov i krevet u koji ćete leci bogatiji
ste od 75% stanovnika ovog svijeta.
Ako imate račun u banci, novac u novčaniku i nešto
sitniša uokolo u nekoj kutijici, zdjelici, pripadate
među 8% najbolje stojećih ljudi na svijetu.
Ako su vam roditelji još živi a usto još uvijek u
braku, spadate među uistinu rijetke osobe.
Ako možete pročitati ovu poruku upravo ste dvostruko
blagoslovljeni: jer je netko mislio na vas i jer ne
spadate među
2 milijarde onih koji ne znaju citati.
Netko je jednom kazao: Radi kao da ti novac nije
potreban. Voli kao da ti nitko nikad nije nanio bol.
Pleši kao da te nitko ne gleda. Pjevaj kao da te nitko
ne čuje. Živi kao da je Raj na Zemlji.
SRETAN TJEDAN PRIJATELJSTVA! ! ! ! !
Post je objavljen 08.12.2006. u 13:13 sati.