Mnoge su mi rekle da sam profesionalac. Ukoliko to znači da radim za plaću koja je temelj moje materijalne egzistencije, te da tom poslu posvećujem pretežni dio svog radnog vremena i da sam za taj posao posebno školovan (def. profesionalca: E. Pusić: Nauka o upravi), onda sam ipak samo amater.
Jer djelovanjima se bavim samo u slobodno vrijeme. Kao hobijem. Ja ih shvaćam kao šport. Tu postoje pravila, bitna je tehnika, a i kondicija. Postoji i natjecateljski duh. Nije olimpijska disciplina (kao štafeta 4 x 100 m), ali brže, više, jače (moto olimpijskih igara) i ovdje je ideja vodilja. Moguć je jednoklek, grupno (tipa: osmerac), s motkom, leđno – prsno, u vis – u dalj, iako je meni najdraže s preprekama. Pobjeda ne donosi medalju, ali je i slađe nagrađena. Cigaretom poslije.
Da se vratimo na definiciju... Rijetke su me plaćale, a materijalna egzistencija u ovoj državi sve više postaje luksuz koji si mogu dopustiti samo izabrani. Što se školovanja tiče ono se sastoji gotovo isključivo od praktičnog dijela. Ono sitno teorije koje se i prije prakse može prikupiti upijanjem “odraslih”, “iskusnih” muških naklapanja gotovo je zanemarivo, a uz to često dovodi do neugodnosti. Kao i moj prvi put. Naime kad sam se uvjerio da sam konačno naučio sve o temi svih tema (naravno iz svojih dobro informiranih teoretskih izvora) te što uštedio, što posudio svima poznati iznos (naravno izražen u domaćim orlovima) uputio sam se svojoj susjedi profesionalki. Rekla mi je da se vratim kad mi bude dvanaest. Budući da sam inzistirao na tome da ipak uzme novac kao garanciju našeg dogovora, rekla mi je da sam sladak, poljubila me u obraz, uzela novac, a ja sam si mislio: “Dobro došao u svijet odraslih.”
Poslije smo se u kvartu posvađali oko toga da li se to računa ili ne, ali kad sam im rekao da je bila u otkopčanom roza šlafroku na bijele tufnice, svi smo se složili da je to bio: moj prvi put.
Dužan sam Vam ispriku jer se članak trebao zvati brže–više–jače ili moj prvi put, ali sam shvatio da politička konotacija doprinosi oduševljenju čitatelja i njihovoj želji da osobno upoznaju autora.
U Zgb, 2003. dr. Casanova
Za sve one (nas) koji vide da nije sve (oko nas) roza, već barem pomalo i crno. Vite psovat ni lepo (ak to već nema veze z kulturom) pa dakle deca: Volijte se!
Pusa novim obožavatelji(ca)ma
Hans
Post je objavljen 08.12.2006. u 09:56 sati.