Dobro jutro, došla sam na posao sva u bedu......posvađala se sa svojim najdražim i osjećam se kao pale sam na svijetu.....i onda nađem dolje komentar koji me je jako usrećio........nisam sama, ima nas još koji imamo problema.........
jučer je najdraži išao na roditeljski i donio je ocjene...............strašno..........o Bože moj, što se to dešava s mojim djetetom..........
vidim da je ona u bedu, jako, trenutno je doma jer je bolesna, uči, uči, ali koliko........pita moj muž:
-jesi naučila fiziku?
- nisam, morala sam druge predmete, budem sutra................i tako dragi moji svaki dan......
i kažem ja mužu:
-pa daj ju stisni, natjeraj ju........
- ja sam mišljena da se ništa ne može napraviti na silu, raditi ću s njom kada će biti spremna........kaže on pametno
-jebi ga, pa ako češ čekati da će ona imati posebnu volju, onda se pomiri da će pasti razred.
- ti nisi normalna, pa kaj ti misliš sve na silu?
- ne, ali isto tako mislim da ju treba tjerati, pa Bože moj, ni meni se ne ide na posao pa ga odradim, pa kako će ona naučiti da se mora i mučiti?
i tako u nedogled teče naša konverzacija, ja pizdim, neznam koga bi prije puknula, njega ili nju......
Stvarno se trudim svim silama, ali trenutno mi samo idu suze, neka pametna ideja nikako, da imam pametnih ideja ko' suza, uuuuuuuuuuuuu, gdje bi mi bio kraj......ako netko ima neki savjet, neka kaže...............
odem na njen blog i vidim da i njene frendice imaju isto takvih problema, od jedne znam mamu i vjerujem da je i ona u jednakom stanju kao i ja......a obje su bile odlične učenice...........
Jedno znam, moram opet biti aždaja i primiti u svoje ruke, ako treba platiti ću joj instrukcije, ići će na njih dali joj se dalo ili ne...........
A inače, jučer dođem doma, sva u k....., a ona me dočeka s onim svojim velikim lijepim okicama i zagrljajem, oprala suđe i ispekla palačinke........onda mi se pojada na neki problem, i mirno porazgovaramo i na kraju mi kaže: hvala mama, nemaš pojma koliko mi je sada lakše, volim te........eto, suze idu od sreće, ponosa, tako je dobra i draga, pametna, a u isto vrijeme bol od osjećaja nemoći jer neznam kako da joj objasnim da mora popraviti ocjene, ona tvrdi da hoće, da će u drugom polugodištu sve popraviti, i ja znam da bi joj trebala vjerovati, ali isto tako znam da je ona jedan tinejđer...............
eto, baš sam dosadna, možda dođem jedan dan i bolje volje, valjda će proći i ova jebena južina, valjda ću riješiti financijske probleme, valjda će proći i PMS, možda se sporazumijem i s mužem.....sve možda..........
A ovo je poruka za nju, jer znam da će svratiti:
RIBICA, ZNAM DA SI PREPAMETNA DA BI IMALA TAKVE OCJENE, ZNAM DA SI VRIJEDNA I DA TI SVE MOŽEŠ, ALI ONO ŠTO PROPUSTIŠ SADA VIŠE NE MOŽEŠ NADOKNADITI.....ŠKOLA JE IPAK TRENUTNO NAJVAŽNIJA STVAR U TVOM MALOM ŽIVOTU.......SVE MOŽE PRIČEKATI, JOŠ SI MLADA I PUNO LIJEPIH STVARI TE JOŠ ČEKA, NISI NITI SVJESNA, ALI U NIČEMU NEČEŠ MOĆI UŽIVATI AKO ĆEŠ ZANEMARITI ŠKOLU, JER ZNAM DA SI DOVOLJNO ODGOVORNA DA ĆE TE TO TIŠTITI I NEĆE TI DATI UŽIVATI U OSTALIM LIJEPIM STVARIMA. PRIMI SE POSLA, UČI, DOKAŽI PRVENSTVENO SEBI, A I SVIMA DA TI TO MOŽEŠ, OSJEĆATI ĆEŠ SE ONDA KAO KRALJICA I VJERUJ, TAJ OSJEĆAJ ĆE TE NAJVIŠE USREĆITI.....ALO DO NJEGA TREBA PUNO, PUNO, PUNO.....TRUDA! NE ŠTEDI SE LJUBAVI, I ZNAJ DA UZ SEBE UVIJEK IMAŠ NAS KOJI TE NEIZMJERNO VOLIMO I VJERUJEMO U TEBE.......PUSA
Post je objavljen 08.12.2006. u 07:39 sati.