Marketing
MOJ ADVENT
Hodam ovih dana gradom u potrazi za sitnicama koje čine Božić ljepšim, oku ugodnijim i nepcu ukusnijim i svugdje vidim posvemašnju amerikanizaciju, konzumerizaciju ovog tako lijepog blagdana koji sve više gubi pravi smisao i postaje samo forma koju isprazno zadovoljavamo.
Sve se svodi na silnu rastrošnost i onih koji imaju a, nažalost, i onih koji jedva da imaju, sve u cilju ispunjavanja nekakvih normi koje potrošačko društvo nameće. Što skuplje, što više, što blještavije…
Blagdan sv. Nikole me je vratio u djetinjstvo i prisjetih se običaja mog rodnog kraja gdje se Božić još uvijek, a ipak sve manje, slavi kao radostan blagdan rođenja Isusova i cijeli Advent je ispunjen tim radosnim iščekivanjem. U mom djetinjstvu nije bilo skupih poklona ali je bilo puno uzbuđenja već od Mikulaša (sv. Nikole) koji je darove ostavljao u ulaštene čizmice na prozoru. Nije bilo Krampusa ni šiba, samo pokoji slatkiš kao uvertira u par sljedećih nedjelja koje se kod nas posebno obilježavaju. Na 3. nedjelju Došašća su kod nas Materice ili majčin dan. Blagdan je to majki i svih nas koji im taj dan poklanjamo posebnu pažnju i zahvalnost a one svakome spreme mali dar: orahe, jabuke u koje su zabodeni novčići- nekad je to bio srebrnjak ili čak zlatnik, danas je to samo simbolika- više je na cijeni šuškava moneta. Djeca su se darivala kapom, rukavicama i sl., muški članovi u obitelji bi dobili platnene maramice a žene maramu, šal. Najveći poklon bi dobili friški zet ili snaha, obično košulju ili neki odjevni predmet te vrste. Materice se odlazi čestitati mami i(li) baki, a na stolu se pored svečanog ručka 
uvijek nađe i obavezna pogača s makom i orovima ( orehnjača i makovnjača), mlado vino… Tjedan dana kasnije su Oce, one se čestitaju tatama i didama i obično su popraćeni „samo“ financijskom zahvalom.
Za Božić mali Isus ostavi poklone u vidu igračaka i slatkiša pod bor a mi svi sretni i zadovoljni i bez (pre)skupih darova koji današnjoj djeci predstavljaju smisao Božića.
Ovaj moj opis nema nikakvu etnografsku težinu ali ima sentimentalnu, jer uspomene koje nosimo iz djetinjstva i običaje koje (i) danas njegujemo ne mogu se, niti mi je to cilj, znanstveno opisati, bitno je da vam mogu bar djelomično prenijeti- nažalost ne i dočarati, čaroliju (pred) Božićnih blagdana na bunjevački način.
Post je objavljen 07.12.2006. u 23:17 sati.