...Stavi me kao znak na srce,
kao pečat na ruku svoju,
jer ljubav je jaka kao smrt,
a ljubomora tvrda kao grob.
Žar je njezin žar vatre.
Mnoge vatre ne mogu ugasiti ljubav
niti je rijeke potopiti...
Pjesma nad pjesmama
Nedostaješ mi...nedostaje mi tvoja riječ...tvoja ljubav...tvoje prisustvo...
Mirim se sa onim što je život stavio ispred mene kao kušnju...mirim se u svojim mislima...mirim se u svom srcu...
Toliko toga htjela bih...toliko riječi..tako puno ljubavi za tebe...
Sve što me za tebe veže čekat će...
Da se vratiš...da sve opet bude isto...ispunjeno ljubavlju...čekat će onaj trenutak kad se ponovo nasmješe zvijezde našim zagrljajem razveseljene...kad samoća tuge napusti moje noći...
More,beskraj modre tišine...trag svjetlosti tamo gdje susreću se vjetrova struje...naše misli...
Otok bez stabla...pust poput moje duše kada ti napustiš naš svijet...
Planina,visoka i snažna stoji...kao ljubav moja...
Sa njenih vrhova bura uzburka more,odvoji otok od kopna...iza njih rađa se novo jutro...sunce nakon kiše...
Sinoć sam rukom dotakla tvoju stranu postelje...tu te je čekala sva moja ljubav,sva želja spremana brižljivo svakoga dana u čarobnu škrinjicu snova...
Hladna,bez mirisa tvog tijela...prazna postelja...
Znam da sam te pustila,da sam rekla čekam te...znam da ćeš se vratiti kad tvoje srce pronađe utjehu...znam da znaš da čekam te...
Ali,sinoć si mi nedostajao kao nikada prije...
Naša ljubav je trebala sanjati svoj dio sna tu noć...na toj postelji...praznoj i hladnoj bez nje...
...napisanu u Zadru,nakon one srijede kada si mi nedostajao više nego ikada prije...
Post je objavljen 07.12.2006. u 11:52 sati.