hej dragi moji...
pitate se čemu ovaj naslov..e pa reći ću vam...
gledamo TV, čitamo novine, surfamo netom i svakako svugdje možemo čuti o pedofiliji, seksualnom nasilju bilo u obitelji ,bilo van nje..svakakve vulgarije...sve nas to zgrozi na momenat, svi kažemo Bože sačuvaj što se to u svijetu događa i onda krenemo dalje sa za svojim poslom... sve je to dobro dok nas od takvih osoba čuva ekran od TV-a ili monitor kompjutora, protuprovalna vrata i slično...sve je dobro dok se jednom nama ne odgodi takva prljavština...
neki dan sam se dogovorila s jednim frendom na kavi...našli smo se oko nekih 21 sat jer je on kasnio..i tako smo sjeli, zapričali se i već je bilo 23 sata..rekla sam mu da požurimo da ne hvatamo zadnje buseve...moram napomenuti da nisam nimalo strašljiva osoba ,dapače vjerujem da sam i presigurna... imam stav : ne može mi nitko ništa..
no frend i ja smo sjeli na glavnom kolodvoru u isti bus, a na stanici kod Ine:-) smo izašli da on sačeka svoj za Veliku Goricu..taman smo zapalili cigaretu i već mu je naišao pa sam mu rekla da ide..ja sam sjela i nastavila pušiti cigaretu i čekati svoj bus... najednom sam shvatila da smo na stanici ostali samo ja i jedan tip...nisam se obazirala...vidjela sam da je gprilično nervozan jer je šetao amo tamo kao da ga nešto muči..i tako on mene pita : je li slobodno da sjedne kraj mene? tada mi je postalo sumnjivo jer je na toj stanici bilo još bar 2 kućice-čekaone sa sjedalima i bilo je mjesta napretek...imao je crnu kosu, nekih 30-ak godina, oči su mu bile crvene, crna jakna, crne cipele, traperice..i dalje nervozan ..također je pušio cigaretu..
no pita on mene dalje . iz Gorice si ?
ja sam odgovorila NE.. ideš sa posla ? opet je moj odgovor bio Ne, ali sma nadodala da sam bila na kavi s dečkom..ako slučajno pomisli na kakvi upad da odmah prestane... učinila sam to i zato jer mi je u njegovoj blizini bilo nelagodno...
zaboravila sam spomenuti da mi je mobitel bio totalka prazan i da, sve i da sam htjela nekoga nazvati, nisam mogla...
nervozno se ustao kad sam rekla da imam dečka i otišao je van kućice-čekaone tako da ga ne mogu vidjeti, ali sam shavtila da on mene promatra i da nešto radi...u hipu se stvorio predamnom ..sada ću morati biti prosta: izvadio je kurac i počeo ga drkati predamnom...skočila sam se..najprije nisam znala kako da reagiram...nikad se nisam našla u takvoj situaciji..noć, ja i stranac, sami na stanici, nikoga nigdje u blizini, prazan mobitel, a on izvadi svoj kurac i drka ga predamnom ... užas...
onda sam u sebi osjetila bijes...sama od sebe sam jako ratoborna i nikada si ne bi dopustila da se prestrašim i da me to spriječi da se branim...
počela sam se derati na njega, psovala sam ga, rekla mu da ako se približi još milimetar da ću ga ubiti...
njegov pogled bio je bolestan..odvratan..kada je shvatio da ima posla sa krivom osobom, kao da ga je uhvatio strah...nakon što je završio svoju aktivnost, stavio je kurac u hlače i pobjegao...i to dosta brzo...sve mi se to činilo kao vječnost,a u biti trajalo je možda par minuta...
nisam se prestrašila, bila sam zaprepaštena jer sam doživjela, ne u punom smislu riječi ,ali eto djelomičnu, ono o čemu se pričalo na TV, pisalo u novinama , na netu...
sačekala sam svoj bus i otišla ravno u stan..bila sam u totalnoj zbrci...razmišljala sam što bi se dogodilo da nisam onako agresivno nastupila..bi li bio u stanju i napasti me...
još sam uvijek u tom doživljaju...mami i braći nisam ništa rekla jer bi istoga momenta sjeli u auto i došli u Zagreb po mene..a ja opet ponavljam da nisma neka osoba koja se boji i koja će zbog takvih stvari paralizirati svoj život...ubuduće sa sobom nosim ili sprej ili nož...e pa neka se on pomoli Bogu kad ga sčepam..jer neću dopustiti da zbog takvih osoba imam strah šetati slobodno ulicom ma koje god doba dana da to bilo..
interesantno je da sam već 3 godine u Zagrebu i da dok sam živjela kod Maksimira, nikada mi se takvo što nije dogodilo...i kad sam se odlučila na selidbu i vidjela svoj novi kvart nekako sam znala da ću se tu definitivno morati više paziti...ali ovakvo što , za nepovjerovati...
moram priznati još neku stvar...kad sam došla u stan, osjećala sam se nekako prljavo, odvratno...nije stavio ni ruku na mene, samo je to napravio pred mojim očima, ali svejedno to me je nekako zgadilo..sada si na neki čudan način mogu predočti kako je osobama koje su silovane..užas što se to sve događa cestom..i što je to u ljudskim glavama da ih navodi na takvo što..koma...
sad vidim zašto roditelji tako strepe nad svojom djecom...opominju, dosađuju..sad vidim da to sve nije šala nego stvarni život..i da stavrno treba biti spreman na sve..
Post je objavljen 07.12.2006. u 08:40 sati.