Jednom davno, možda i ne tako davno,
živio je princ, u zemlji gdje nije bilo
otoka, princeza ni boga.
Jednog dana ili je to bila noć,
krene princ na put tražeći
otoke, princeze i boga.
Nakon dugog puta ili putovanja,
dođe na obalu mora.
U daljini ugleda otok.
Na otoku neka čudesna bića koja plešu.
Obuzme ga radost.
Do njega dođe čovjek u crnom večernjem odijelu.
Nakon što izmijeniše pozdrave i predstaviše se,
upita princ:
"Jel ono otok u daljini?"
"Da." - kaže čovjek u crnom večernjem odijelu.
"Tada su ona čudesna bića zacijelo princeze?" - nasluti princ.
"Tako je." - potvrdi čovjek u crnom večernjem odijelu.
"Nisi li tada ti - Bog?" - začuđeno će princ.
"Da, naravno." - sa smješkom odvrati čovjek u crnom večernjem odijelu.
Nakon tog susreta princ pohita u svoju zemlju.
Slavodobitno dođe pred svog oca i kaže:
"Oče, bio sam daleko, vidio sam otoke, princeze i samoga boga."
Na to kralj sa smješkom priupita:
"Jel bog nosio crno večernje odijelo?"
"Da." - radosno će princ.
"Jel bog možda imao podvrnute rukave na tom odijelu?" - upita kralj.
"Da, kako znaš?" - sada već s nevjericom pita princ.
"Sine, to nije bio bog, već mađioničar, iluzionist." - s razumijevanjem će kralj.
Princ brzo odjaši na obale i pita čovjeka u crnom večernjem odijelu:
"Jel točno da ti nisi bog, nego mađioničar?"
"Da, točno je." - bez imalo stida odgovori čovjek u crnom večernjem odijelu,
te hladno doda: "Ni tvoj otac nije kralj, nego tek čarobnjak."
Sin se ljutito vrati svome ocu te kaže:
"Oče, jel istina da nisi kralj, nego čarobnjak?"
"Sine, moje odijelo je isto kao i iluzionista kojeg si upoznao."
"Oče, cijeli moj život je tek obmana. Želim biti mrtav."
Stari čarobnjak pozove privid smrti i dok se približavala,
sin zatvori oči, sjeti se otoka i princeza te zausti:
"Mogu živjeti bez toga."
Otac opozove smrt i dok se sin udaljavao,
gubile su se riječi u vjetru:
"I ti sine postaješ čarobnjak."
Post je objavljen 06.12.2006. u 22:22 sati.