Marketing
kirnja kao kit
- revitalizirani post od 6.12. 2006.
Nema mi boljega nego kad počnu iskrsavati svjedoci, pa se diče: "Ja sam svjedočio! Ja sam bio ondje i tada! Ja sam vidio! Tko bi znao, ako ja ne bih znao?!" Odmah me to sjeti na priču kako Mali Nikola uplovljava brodicom u Donje Čelo na Kalamoti. Na palubi mu Damir, lokalni ronilac. Taj ulazi u more kao u špajzu. Točno zna sve što je dolje. Navuče peraje, natuče masku, zgrabi pušku, baci se u vodu i čas zatim izlazi s kirnjom od sedamnaest kila!
Pristanu uz mol ispred hotela, a ribetinu zavežu špagom i bace u more iza brodice, da se ne kvari, pa sjednu na terasu i naruče piće. Uokolo njih sve sami übermenshi, onako ko jogurti, pa reš-preplanuli. Iznenada Damir skoči, priskoči najbližem stolu vičući (na njemačkom) "Vilicu! Vilicu!", otme nekom zgranutom gostu pribor za jelo iz ruku i skoči u odijelu u more. Ondje je prskao i urlao glumeći da se bori dok nije izišao na obalu s čudovištem veličine osrednjeg morža nabodenim na vilicu.
Okolni Švabe i Digići pobudalili. Školjocaju fotoaparati, snimaju kamere, žene vrište… Slikaju se s ribom u koju je zabodena vilica, jedan po jedan, pa grupa po grupa, pa svi zajedno. Tolika zvijer se privukla na rukohvat, dobro da nije koga zgrabila za nogu! No dođu kuhari, kojima je bila i namijenjena, uzmu je i za ručak nahrane sve goste hotela s jednom ribom, kolika je bila.
Navečer sjede Mali Nikola i Damir na istoj terasi ispred hotela, a nadoveže ih se jedan i dalje uzbuđen Nijemac i izbezumljeno priča, pa kako Mali Nikola ne zna njemački, Damir prevodi: prijepodne je neki čovjek, evo upravo ovdje, vilicom ulovio ribu od sedamdeset i jedne kile! Vilicom! Pa kako mu se učinilo da mu njih dvojica ne vjeruju, Nijemac se kune:
"Da nisam vidio svojim očima - ne bih vjerovao!"
Post je objavljen 02.04.2015. u 11:10 sati.