B.a.B.e. imaju besplatni telefon.
0800 200 144
U određenim terminima daju i pravne savjete.
Pitam tetu pravnicu što mi je činiti ako se želim razvesti, kao da mi je prvi put.
Kaže, podnjeti tužbu (on se želi razvesti, ali ne želi ništa poduzimati kako ne bi snosio odgovornost za razvod - hrabra li čovjeka!), navesti u njoj razloge, zamoliti da me se oslobodi plaćanja sudskih pristojbi, jerbo sam para puna k'o žaba dlaka...Sve je jasno, ako i nije, potrebita dokumentacija, slijed događanja i sve što me očekuje, predivno je objašnjeno na web stranici Baba.
E, sad, imovina. Koje ja nemam, jer sam glupa.
Bilo bi dobro, kaže teta, neovisno o brakorazvndnoj ili ne parnici, zatražiti podjelu imovine. Naći odvjetnika - pro bono po mogućnosti, jer ne znam odakle bih ga platila - te tužbom tražiti podjelu imovine i "zabilježbu spora" a na prvom ročištu i privremenu mjeru zabrane prodaje nekretnine, što će reći 70 kvadrata stana.
Jer, od 1998., "sva imovina stečena u braku, ili izvanbračnoj zajednici koja je trajala NAJMANJE TRI GODINE (zapamtiti ovaj podatak!!), ili su u njoj rođena zajednička djeca, dijeli se fifti - fifti".
Ako ne, dijeli se po nekim procjenama institucija i likova koji dođu, pogledaju, procijene i odu. Meni na štetu, naravno, jer moje ime nigdje ne piše, ja sam tu samo nužno zlo.
I tako. kako bi bilo jednostavno, kad može komplicirano, a još jednom mi se u životu ponavlja idiotska situacija zvana "za malo!"
Jer:
uselih se u ovaj svinjac 1.11.1990.Živjeli sretno i veselo do 13.3.1993., kad smo se vjenčali.
Gospodin dva tjedna ranije, dakle 27.2.1993., otkupljuje stan, doduše na kredit (ajde, bar to!), te u ugovoru o kupnji navodi da ga otkupljuje kao "osoba koja nije u braku".Stoka smrdljiva, već je onda debelo gledao i pazio samo na svoju korist, dok sam ja vjerovala u ljubav i poštenje do groba.
Dakle, ciglih OSAM MJESECI I DVA DANA dijeli me od nekakve, kakve-takve sigurnosti za budućnost. Pa jebemti sreću, jebemti glupi mozak, jebemti povjerenje u ljude, naročito u bližnje. Da bližnje!
Ne bi bilo strašno da zagušljivi nije odavno rekao kako se djeca i ja slobodno možemo odselit, nije ga briga kamo, ali da je ovo NJEGOVO, kao i NJEGOVA plaća, NJEGOVO SVE!!
I kako da budem hrabra, kako da se suočim sa svim tim, kako da krenem u bilo što kad mi, prvo, treba novac za odvjetnika, drugo, treba mi nekakav sustav, naročito pravni, koji bi me zaštitio, a zna se kako se štite žene u našoj državi!!
Da se ogolim do kraja, pa da zovem novinare, punim imenom i prezimenom na sav glas ispričam priču i ogadim oca svoje djece do kraja? Kome sam napravila uslugu? Takve osvete me ne čine sretnom, a samo bi djeci naštetila. I on to zna i dobro i debelo koristi.
Da odem u Poreznu i kažem kako radi na crno već tolike godine i ne plaća porez? Pa da ga oderu do gole kože, a što time dobivam? Ništa, i opet.
Lako što ja ne dobivam, i opet se radi o djeci, koja trebaju kakvu takvu financijsku sigurnost.
A i alimentacije bi se na papiru dokopala relativno brzo, samo u praksi bi se to malo puno oteglo, kaže teta. Obzirom na to da gospodin radi vani.
Ne znam, pomoći niotkuda, sa 43 godine svaka dva dana pišem zamolbe za posao, obijam vrata na svim doslovce nemogućim mjestima, ali valjda smrdim, pa me nitko ne zarezuje.A ne bih rekla, pa perem se svakodnevno...
Preostaje mi da odem na cestu, da pokupim djecu i izađem. Nikamo.
On misli da to tako treba i biti, jer ga je i prva žena ostavila na isti način. I njoj je bilo predivno kad je pokupila kofer i malo dijete i utekla ne tražeći ništa, u neizvjesnost i život koji do dana današnjega nije više nikada sredila. Razbolila se još k tome.
Ostavila je stan, stalan posao, bila je kompletno situirana, a sve je to bilo malo na vagi koja je rekla : bjež' od njega.Nigdje je ništa nije čekalo.
I točno znam kako se osjećala. Jer se tako i ja danas osjećam.
Gade mi se ovakve situacije, u kojima blokiram kada bih najviše trebala biti bistra i učinkovita. Jednostavno od mnoštva emocija nisam u stanju razaznati ono što bih trebala.
Zagušljivi, pak, mašta o tome kako će i ovaj put ostati svoj na svome kao i prvi. Jer to je njegovo iskonsko pravo.Ili neka ostanem, a on će se već pobrinuti kako da me dokusuri.
Idem razmišljati.
I neka mi nitko ne kaže "pa strpi se tih par tjedana kad je on doma...blago tebi, daje ti pare, a nema ga po mjesec i pol dana...". Nek' si ga uzmu takvoga i u takvim uvjetima. Sinoć sam, vraćajući se navečer s djecom, ugledala svjetlo na prozoru. Odmah mi je sinulo da nisam zatvorila malu lampu, ali šteta je bila učinjena. Reakcija organizma na samu pomisao da se Zagušljivi nalazi u blizini ne da se opisati. Na granici nesvjestice, slabost u nogama, presjecanje u želucu, strašno nešto. Ako netko misli da se takvo stanje može izdržati samo zato jer ga nema po mjesec i po dana, pa neka proba, ja više ne mogu.
DODATAK : hvala Vam svima od svega srca, iako znam da se tu nema što pametno za reći...no, ima i gorih stvari, kažem ja...
Svejedno, ako netko sa područja PGŽ slučajno zna kakovg dobrog odvjetnika koji radi "pro bono" u ovakvim slučajevima, molila bih da mi, ako može, preporuči istoga putem mail-a...pa šta bude...
nova.ista@gmail.com
Post je objavljen 06.12.2006. u 11:23 sati.