MI SMO ŠUPLJI LJUDI, MI SMO PUNJENI LJUDI
«Mi smo šuplji ljudi
Mi smo punjeni ljudi
Jedno o drugo oslanjamo se
Glave ispunjene slamom...»
Promatram ljude na plaži, utopljene u šarenilu ljetnih rekvizita s kojih vrište imena i logotipovi komercijalnih divova i patuljaka. Ako postoji neki veći kozmički plan, pitam se, u kojem pravcu se zaputila Evolucija sa ovim potrošačima sladoleda, trampolina i jet-skija? Danas i psi izgledaju dostojanstvenije od posjetitelja sa zapada u biciklističkim kapicama i uvijek istim šlapicama. Oni odrađuju svoj godišnji odmor, kao što odrađuju brak i odgoj djece, kao što korektno i po društvenim normama ispravno odrađuju život. Kada odrade posao, dobiju sredstva za odrađivanje tog pustog života. Jednom je jedan među Njemcima popularni vladar rekao da rad oslobađa. Kao da za ljude iz nedostižne nam Europe rad predstavlja svakodnevno oslobađanje tj. pražnjenje od samih sebe, poput alata kojim se izdubljuje bundeva pa postaje šuplja. Šuplji ljudi se zatim napune sadržajima koji će ih učiniti uzornim i pouzdanim kotačićima mehanizma u kojem navodno žive.
«Bezoblični oblik, bezboja sjenka
Zatomljena snaga, nepokretna gesta»
Za nas je Europa oduvijek predstavljala nekakvo obećanje političara, vjeru u bolje sutra i demokraciju. Demokracija je samo riječ od deset slova koja označava proces poravnavanja terena za velike korporacije i njihovu dobit. Promotori takozvane demokracije zapravo su najnemilosrdniji kapitalistički vođe koji će napadati vrijednosti i tradiciju u svakoj zemlji- meti kako bi učinili ljude šupljima. Pod krinkom demokracije i modernog, novog novog doba pljuvati će po religiji i vladi određenog naroda putem medija tog istog naroda sve dok ta vlada ne udovolji svim njihovim zahtjevima i oslobodi im teren za prodiranje u sve sfere zajednice. Ono što je nekada bio narod postaje amorfna masa ljudi bez povijesti i nasljeđa, ponekad i bez vlastitog jezika. Na te ljude sada samo imaju utjecaja mediji kontrolirani sa strane najbogatijih i najutjecajnijih , jer je crkva prozvana militantnom pedofilskom organizacijom, a slobodoumni intelektualci luđacima, pa su time eliminirane neke stavke sa popisa nepoželjnih utjecaja na ljude.
«Ovo je mrtva zemlja
Ovo je zemlja kaktusa
Ovdje su likovi kameni
Osovljeni, ovdje ih stiže
Ponizna molba ruke mrtvaca
Pod trepetom zvijezde koja pline.»
Pseudointelektualci koji navodno razumiju svijet djetinjasto će tvrditi da su religija i novac među od najgorim stvarima koje su zadesile čovječanstvo. Niti jedna ideologija, niti jedan sustav vjerovanja ne bi pokrenuo lavinu zla da nema šupljine u ljudima. Šupljina u ljudima je najgora stvar. Ovaj blog posvetiti ću opisivanju te šupljine. Nitko nije jedinstven, svi mislimo isto ovisno o tome kojoj grupaciji pripadamo. Dok mislite da se borite protiv vjetrenjača za ispravnu stvar, zapravo idete niz vjetar. Oni koji sebe smatraju intelektualcima najpodložniji su svakom obliku manipulacije jer konzumiraju više medijskih sadržaja od prosjeka populacije. Oni su punjeni ljudi koji plešu kako ljudska glupost svira. Zalažu se za to da se približimo krajnjoj zapadnjačkoj šupljini, odrađivanju života. Pri tome kao papagaji recitiraju jedan za drugim priču o neprežaljenoj Jugoslaviji, mračnom dobu tuđmanizma ili primitivnim desničarima koji nas koče na putu ka Europi. Ti primitivni desničari nacionalisti obično voze mercedese i troše porno glumice ili pjevačice, dok svi gutaju te priče sa zanimanjem i onda opet recitiraju isto. Navodno su u ovoj zemlji svi «pametni» ljudi «sa stavom» pod prijetnjom velikih nacionalista (kao za vrijeme Juge unutrašnjeg neprijatelja), a te opasne nacionaliste svi pljuju toliko dugo vremena da na kraju zaborave zašto ih pljuju. Kakva je to prijetnja, osim malo propagande, izazivanje mržnje u ljudima, a ljudi vole mrziti i pljuvati po svijetu oko sebe- to, naime, ispunjava njihova šuplja ega?
«Presahli nam glasovi, što se
Šapatom zajedničkim glase
Tihi su i beznačajni
Kao vjetar u suhoj travi...»
Žene koje misle da imaju stav s točno određenim izrazom lica filozofirati će o tome kako ih muškarci (u ovom kontekstu muške, šovinističke svinje) čine objektima. Muškarci koji su više puta bili odbijeni od suprotnog spola s mržnjom će pričati o tome kako žene (u ovom kontekstu kurve) njih čine objektima, te da im je jedino bitan muškarčev materijalni status; automobili i novac. Ni jedni niti drugi ne shvaćaju da su svi ljudi objekti koji se mogu označiti brojevima. Šuplji ljudi predstavljaju ljusku koja hoda po svijetu. Napunite ih i navijte, pouzdaniji su od švicarskih satova.
«Oči nisu ovdje
Nema očiju ovdje
U ovoj dolini zvijezda na umoru
U ovoj praznoj dolini
Toj slomljenoj vilici naših carstava izgubljenih»
U «Uvodu u pozitivnu geografiju» Hakima Beya autor izjednačuje pojam turizma sa pojmom terorizma, te ističe razliku između turista i putnika. Putnika uspoređuje sa hodočasnikom koji na svakom putovanju upoznaje i gradi sebe doživljavajući neku vrstu duhovne inicijacije. Putnika zanimaju ljudi i običaji odredišta u koje odlazi, zanima ga i prošlost, pa prema svojim interesima bira svoje odredište. Turist se skriva iza blješteće ljuske svog fotoaparata otimajući zadnju kap duhovnog od svog odredišta. Turisti pustoše hramove, crkve, muzeje i sva ostala mjesta koja su nekada imala tu duhovnu ulogu u životu ljudi. Oni biraju popularna i egzotična odredišta, ali ih ne zanima priča o ljudima koji tamo žive. Njima je važniji jacuzzi u hotelu, diskoteke i ostali objekti koji su sagrađeni samo zbog njih. Turisti su šuplji ljudi i zapravo im je svejedno da li su na Maldivima, Pagu ili mondenom skijalištu u Francuskoj dokle god su na tim mjestima viđeni od još šupljijih pripadnika iste vrste. Tako će sve češće birati odredišta sa što manje duhovnih a što više rekreativnih sadržaja. To je dobro jer su takva mjesta već opustošena.
«Između žudnje
I grča
Između moći
I postojanja
Između suštine
I potonjeg
Pada Sjenka»
Post je objavljen 05.12.2006. u 13:44 sati.