Marketing
Autoidiotizam
Hm, pazi riječi... Autoidiotizam... Ima li uopće smisla? 
Ne znam sad, ne rasčlanjuje mi se to. Shvatit ćete o čemu se radi.
Neuredan mi je život. Navikao sam tako kroz silne godine bez pravih obaveza. Imam loše navike.
Odjeću jednom nošenu slažem na stolicu. Sve dok u ormaru ne ponestane čiste. Košaru za prljavi veš punim u jednom potezu i onda strepim da mi se oprano osuši na vrijeme da bih imao što obući. I svaki put kad mi se to desi ja kažem sebi - "Majmune! Opet si to učinio!"... I ne volim se tada.
Lako utonem u san i spavam kao top.
Sjednem pred TV a spava mi se. Probudi me hladnoća u 6 ujutro, shvatim da sam u fotelji, nepokriven, s nogama dolje... A na posao se ide za pol sata... Tad se mrzim.
Radim, dakle - od 7 ujutro. Odvuče me iza ponoći neki blog, slijedim komentare. Čitam blog za blogom, onda mi padne na pamet da bih mogao napisati post. Kad pogledam na sat... Hm... Znalo je biti i pol 4 ujutro. Skljokam se u krevet nadajući se da ću se uspjeti probuditi na vrijeme. Ne probudim se na vrijeme. Zakasnim. Skrivam se ulazeći u krug tvornice u kojoj radim. Ne skrivam se samo od šefova. Skrivam se od kolega. Jer opet sam zasr'o. A oni su došli na vrijeme. I opet se mrzim.
I nije to više toliko često ali još uvijek se ponekad dogodi.
Pričam s bliskom osobom... Ona kaže da nemam bitnih minusa. Sve najvažnije joj kod mene paše.
Pokušavam zamisliti kako bi to funkcioniralo. Opominjala bi me. U početku nježno. Molila bi me. Onda bi joj to počelo ići na živce. Sitnice. Koje baš i nisu bezazlene. Jer, kad netko iznova pravi iste gluposti i ne uspijeva se dovesti u red u jednom trenutku izgubi svaki respekt bližnjih prema sebi. Dogodi se ljutnja, dogodi se svađa. Oko gluposti.
Nitko nije savršen, ali kad znaš gdje ne valjaš logično bi bilo da se pokušaš popraviti.
Želim postati odgovorniji prema samom sebi.
Post je objavljen 05.12.2006. u 10:05 sati.