Pregled posta

Jebala te kruška

Redakcija je smrdila po dimu cigareta i nagorjelim filterima. Stigao sam prije čistačica, pa sam kod Nade preko puta morao naručiti jednu od njenih prvih jutarnjih kava koja je mirisala na iznošene mokre čarape. Ali jebiga, bila je topla.
Za razliku od redakcije. Neki ju je idiot odlučio prozračiti pa je preko noći ostavio otvorene prozore. I dalje je smrdilo kao u grobu jer su pepeljare bile pune opušaka, jedino je propuh po podu razasuo papire i pepeo.

Provjeriti u Poglavarstvu poskupljuje li parking, najaviti isplatu dodatka penzićima, kupiti kurtone i bocu vina, pisalo je u bilježnici koju je netko ostavio na stolu. Super, bar će netko ovo jutro doći raspoložen.
Srknem kavu, i otvorim novine. Poskupljuje parking, a penzićima prekosutra kreće isplata. Pa valjda je onda i jebao noćas.
Upalim kompjuter, i pustim mp3-ce Divisiona. Ian pjeva da evo mladih sa teretom na ramenima i pita se gdje su bili.
U pizdi materinoj, prosikćem prema slici sisate novinarke koja je svojim fotografijama obljepila ormare. Bez šminke, podočnjaci, masna kosa, ali da može, nosila bi dekolte toliko dubok da joj se vide dlake na pički. Uvijek se pokušavaju obući jebozovno kad idu na teren, jer misle da će tako lakše izvući informacije. Što je najgore to im i uspjeva. Jedino kad to treba i napisati, onda bulje u prazan monitor kao tuka u zagrijanu pećnicu.

Prekjučer sam dobio poruku da bi me mogli prebiti jer sam pisao o hercegovačkom lobiju koji šverca cigarete i bez markice ih prodaje u kiosku čiji je vlasnik ugledni glumac u mirovini. U kisoku je radila i frendova sestra, a i ona se usrala od straha kao grlica. Sad se pravi da nikad nije čula za mene. I ovako je bila frustirana kao pekinezer jer kurca nije vidjela već godinu dana.

Dva sata kasnije došao je i urednik. Nadrkaniji od mene. Rastaje se od žene pa su mu zato krivi novinari, a ne što jebe sa strane. Nije ni izustio dobro jutro do kraja, a već je počeo spominjati neku svađu susjeda zbog kruške.
- Kakve kruške? - ustanem se i bacim u smeće polupraznu šalicu hladne kave.
- Stare - promrmlja.
- Koliko?
- Nemam pojma i boli me kurac. Odi tamo pa vidi.
Nasmiješim se kao debilna misica pred žirijem, iako mi je došlo da mu krušku nabijem u dupe. Onu deblju stranu.

Deset minuta kasnije, fotoreporter i ja vozili smo se prema Zvijezdi. Nakon pola sata pronašli smo adresu. Dvije kuće razdvajao je zid, a odmah pored njega bio je svježi panj. Gomile cjepanica i granja bile su nabacane preko puta. Kuće su bile toliko blizu da je između njih mogla proći samo anoreksičarka i to ako hoda postrance.
Trebale su mi je dvije minute da izazovem svađu dvojice susjeda. Klasika. Ovaj je odrezao krušku jer se previše nagnula u njegovo dvorište, a drugi ga zbog toga želi golim rukama zadaviti jer je bila stara i njemu najdraža na svijetu.
Pa govorio sam ti da ću je odrezati, mogla se sušiti, pa kaj ti imaš rezat moju krušku pederčino jedna, ma tko je peder jebem ti mater...pljuvali su i počeli grabiti jedan drugoga dok je fotoreporter okidajući svršavao u gaće od sreće.
Već sam bio krenuo razdvojiti ih, kad se zrakom prolomio vapaj.
Pomagajte ljudi, čuo sam ženski glas. Niz ulicu je dolazila žena, gotovo noseći staricu iz čije je potkoljenice toliko jako nadirala krv da se njen trag bez problema mogao slijediti.
- Mama! Isuse bože, što je bilo - zacendra onaj koji je odrezao krušku.

Klik, klik, čuo se fotoaparat.

- Susjed, zabila joj se kosa u potkoljenicu dok smo kosili livadu – reče žena.

Starica je bila blijeda kao stara fotografija, a i ostalima je polako nestajala krv iz lica. Svi su se ukipili kao šahovske figure, i buljili u ranu na nozi kao tinejdžeri u sise. Krv je i dalje curila.
Koji ste se kurac smrznuli, povičem i odbacim blok.
- Ti nazovi hitnu, ti donesi prvu pomoć iz auta, a ti donesi mokre gaze i vode iz kuće – podjelim zadatke.

Namočio sam starici ranu i rastrgnuo joj čarapu dok mi se njena krv cijedila niz šake. Njen sin mokrom krpom joj je obrisao lice i dao joj da popije vode. Kad sam isprao tu, vrlo duboku ranu, prislonio sam gazu, na nju stavio nerazmotani zavoj, i sve dobro pritisnuo i zamotao. Krvarenje je usporilo, a na staričino lice više nije ličilo na duha.
Svi ostali nadvili su se nad nas kao da promatraju dno provalije.
- Evo, gotovo – dignem se i zapalim cigaretu.
- Mama jesi dobro – prenio se kruškorezac iz transa.
- Jako boli – tiho odgovori starica.

Stigla je i Hitna. Nisu dirali zavoj, samo su je strpali u kombi.
- Hvala ti dečko – rekao je susjed prije no što je ušao u auto i odvezao se za Hitnom.
Jebo te dečko, pomislio sam dok sam mu odmahnuo. Čuo sam kako drugi susjed zatvara iza sebe kućna vrata. U dvorištu smo ostali fotoreporter, ja, krvave gaze i odrezana kruška.
- Jeben dan – odmahne on glavom kad smo ulazili u auto. Više nismo ništa govorili.

Kad sam se vratio u redakciju, osjećao sam se kao kurva ujutro. Prljav, izjeban i umoran.
- I...? Koliko je bila stara kruška – podigne obrve urednik koji je izgledao još nadrkaniji nego jutros.
- Jebala te kruška – bacim blok na stol i odem oprati krvave ruke.

Post je objavljen 04.12.2006. u 08:13 sati.