Ima mjesto u njegovoj glavi
U kojem se rađaju čudne stvari
Slova u riječi spajaju se tamo
A ruke riječi zapišu samo
Ruke su hrđave, a pisat bi htjele
Radile su stvari koje ih ne vesele
Sada ruke pričaju radničke priče
Više ni malo na pjesničke ne sliče
Više ne znaju ruke gdje je to mjesto
Gdje su misli prije odlazile često
Priče nema, da opiše dane
Kada su pjesme nastajale same.
Ladica je prazna, listovi žedni
Tinta je sasušena, stihovi bijedni
Nema više one hrabrosti mlade
Da napiše stih ljubavne balade
Sada sjedi pjesnik u mraku bez puta
Kao stranac u noći, prisiljen da luta
A ruke čekaju na stihove prave
Da krenu putem iz njegove glave.
Unchained
There are voices in my head
Tellin' me that I've been bad
Tellin me' I am to blame
For all the god damn fuckin shame
For all my fuckin parents did
When I was just a little kid
When I was good
When I was sad
Cuz they then wished that I was dead
Now these voices in my head
They are sayin something wrong
Hurt them, kill them, make them gone
But now I am a grown man
I can think with my own head
I know that I should probably send
A hitman with a plan
So police don't understand
That it's the kid that did the job
Not the robber not the mob
It was me, and them who said
I should be really, really, bad.
Post je objavljen 02.12.2006. u 20:31 sati.