Marketing
Biti il' ne biti? Još pitanja?
Već par dana razmišljam o novom postu.. No riječi kao da su zapele duboko u meni i ne izbijaju na površinu...
Jučer nisam bila u školi.. Bijah bolesna. Ali u četvrtak jesam, i dobih 5 iz zadaćnice. Budući da su teme bile poprilično glupe (što sam rekla već sto puta) bilo mi je drago zbog ocjene jer sam ipak dorasla toj temi budući da je raska nakon mog uzvika: 'Ajoj, dajte još jednu temu!' upitala: 'što je bilo, Martina? Nemoj mi reći da nisi dorasla ovim temama?'
Ma uopće 
Zatim smo na satu razrednika raspravljali o jednoj poprilično, ajmo reći, zanimljivoj temi.
Zašto smo tužni ali i veseli kad zazvoni školsko zvono?
Ja sam se uvijek prije veselila svakom završenom satu, svakom odlasku kući nakon napornog dana u školi, svakom odlasku na spavanje i buđenju ujutro. Novi dan. Novi cilj. Novi izazovi.
No svakim tim završenim satom, završenim danom, i naposljetku, završenom godinom, sve sam bliže završetku srednje škole, sve bliže upisu na faks, sve bliže završetku življenja (da budem pesimistična).
I onda razmišljam... Uskoro će završiti srednja škola... Iako ju sad baš i ne volim (učenje and shit), znam da će mi nedostajati. Nedostajati škola kao škola ali i zbog ljudi iz razreda. Ne družim se s polovicom njih ali ona druga polovica će mi nedostajati. Možda s nekima od njih i budem u kontaktu (kolegice na faksu 
), ali s ostalima mislim da ne.
Onda one godišnjice mature... Nekako te da na mišljenje i razmišljanje sve to... Tek onda dobijem misao o prolaznosti života.. Kako sam prije nekoliko godina bila dijete koje se samo željelo igrati. Ali sad se to promijenilo a da nisam ni opazila.
Da skrenem s teme..
Ovih dana sam nekako zaokupljena Božićem. Već sad bi ja okitila svoju sobu lampicama. Al je još prerano pa bi ljudi mislili da sam frikić. A nisam 
Eto tako.. To bi bilo sve za danas.
Post je objavljen 02.12.2006. u 19:27 sati.