Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/dragonfly23

Marketing

02.12.2006. Želi li tko „liker“ od višanja….? 26 godina mi je tek...

Image Hosted by ImageShack.us


02.12.199…..
Bio je to tulum godine. Bili smo 7 razred osnovne i bilo je pozvano 13 djece iz razreda. Moji su doma oduvijek voljeli rođendanska druženja, tata je oduvijek spremno čekao sa prastarim aparatom na vratima, a majka sa 1001 izborom kolača.
I taj tulum je bio tulum godine.
Nakon jedenja sendviča, pa skakanja na muziku sa kazete koju sam pripremila mjesec dana unaprijed, dok se Danijel vrtio oko Marine, a Marina oko Nikole, a Nikola oko Ivane, a Ivana oko Danijela; netko se sjetio savršene ideje – domaćeg likera kojeg su Ivanini roditelji radili od višanja i koji je donešen kao poklon mojim roditeljima.
Smišljena je čitava strategija, točno se znalo u koje vrijeme će Dunja ući u kuhinju kod roditelja, točna minuta kad će Marina slučajno razbiti čašu, točno smišljena zbrka u kojoj ću ja uzeti iz kuhinje dotični liker i prošvercati ga ispod majice u sobu.
I sve je išlo po savršenom planu i za pola sata liker je stajao u sobi na stolu, a nas 13 oko njega. Ivana se prva odvažila i natočila pola čaše i iskapila do kraja.
-Jebote, al je jak, prava rakija u njemu!

Za minutu boca je počela kružiti od ruke do ruke nas 6-ero koji su se usudili piti dok je Maja plakala kako će je roditelji ubiti, a Igor kako ćemo umrijeti ako popijemo više od dvije čaše.. No nas 6-ero je davalo bocu od ruke do ruke, pijući pohlepno i psujući čitavo vrijeme kako je taj liker jak i kako ubija do same srži.
Za pola sata nastao je pravi kaos. Trčali smo pijani oko kuće, Ivana je padala, Jelena je razbila glavu, Danijel se zabio skejtom u zid, a ja sam ležala na travi iza kuće i vikajući ponavljala ko papiga kako je život prekrasan………………..

I taj tulum je bio tulum godine. Danima se pričalo po školi o najvećoj pijanki godine neznalicama koji nikada nisu ni kap alkohola probali, danima su mi iz razreda najveći štreberi davali zadaće i pitali hoću li i slijedeće godine njih pozvati… Da, da, bio je to tulum godine….


Nakon par dana znojenja doma jer sam bila svjesna da će se moj lopovluk ipak kad-tad otkriti, otišla sam skrušene glave pred mamu sa smišljenom pričom kako su zločesti dečki uzeli bocu i odnijeli doma.
Dok sam tako zbunjeno pričala, izvlačila i objašnjavala po stoti put jednu te istu stvar obrazlažući i ono što me nitko nije ni pitao /kao što ću i dalje uvijek u životu kad pokušavam nešto smuljati/ majka se osmjehnula i rekla da je sve uredu, ionako je to bio samo sok.
-Molim???
-Pa da, liker nam je dala prije par dana, ovo sad je dala sok od višanja bez alkohola za tvoj rođendan da se svi počastite.


*********

Gledajući nekidan slike od tih dana, sebe od tih davnih vremena i sebe sada, shvaćam da smo nas dvije sasvim različite osobe. Ja, već odrasla, zamjeram joj što se pravi pametna i odrasla i što misli da sve zna o životu, a ništa zapravo ne zna.. A Ona, gledajući mene kako jurim i žurim, ne shvaća sigurno moje odrasle probleme i govori u sebi kako nikad neće biti takva kao što su svi „veliki“…

I ne razumijemo se, život nam nimalo nije više isti, u potpuno drugoj sferi života živimo..
Ali nešto, nešto na slici je izbijalo isto…. Oči i ista težnja; potraga za smislom, za ljubavlju, srećom, onim nečim „višim“….
I od tada razni događaji su me izmijenili, razni ljudi, ipak odrastajući pogled na svijet se mijenja.. Ali težnja i osjećaji se nimalo nisu izmijenili.

I dok gledam tu sliku, možda se ne mogu nimalo sjetiti što sam tih dana radila, sve sam zaboravila, ljude neke, događaje, dnevne rutine i sitnice… Ali OSJEĆAJ u grudima je ostao isti, vjera u ljude, težnja za ljubavlju i pažnjom, težnja za pronalaskom smisla…..

*****

I dan danas moja želja se promijenila nije.
Ne želim bijesne aute i velike kuće, skupe parfeme i krznene kapute.

Samo želim da uz sebe uvijek imam ljude koji će se sa mnom opiti od života, ljubavi i smijeha….

Jer taj dan nas 6-ero je stvorilo jedan mali svijet, opijajući jedno drugog srećom i veseljem; i shvatila sam koliko smo mi ljudi zapravo povezani i koliko nam je um varljiv… Kako smo nas 6-ero tu noć zaista doživjeli pravo pijanstvo od običnog soka i kako, samo ako u to vjerujemo i želimo, možemo se opiti životom, opiti jedne druge….

Možda nije stvar u tome što pijemo, već u to što vjerujemo da pijemo…
I možda život nije ružičast, no ako gledamo na njega kao takvim, biti će takav. Možda je zaista sve stvar našeg gledanja i vjerovanja……………



I hoćem opet ležati na travi i tisuću, tisuću puta ponavljati kako je život prekrasan….. Jer je. Zaista je.

I točka.



A moji najdraži sanjari su mi ovaj dan učinili zaista posebnim. Oni znaju. Moji anđeli bez kojih ništa nema smisla.


*****
Želi li tko „liker“ od višanja….?


Post je objavljen 02.12.2006. u 18:08 sati.