"..evo samo da izvadim cimera" - bila je njegova prva rečenica nakon uspinjanja na improviziranu pozornicu i sjedanja na retro kauč.
nakon toga otvorio je torbu i izvadio --- cipelu.
predstavio se dok su ostali zurili u objekt u njegovoj ruci i napokon riješio tajnu i pretvorio ga u subjekt..
"aha, a ovo?..ovo je moj cimer" - rekao je
"ili njegova sretna cipela; tako barem kažu"
i onda je krenula priča..
"naime, kao i većina studenata, tako sam i ja, barem na početku, bio osuđen na studenstki dom"
"a studentski dom kao obvezatnu opremu donosi i - cimera"
"cimera kojeg ja nažalost nisam upoznao"
"jebiga, zakasnio sam"
"ali zato se nadam da će ovaj možebitni film probuditi uspomenu na njega"
"uspomenu na Iveka"
Ivek nije bio običan cimer. Bio je jedan od onih ljudi koje jednostavno morate voljeti. Bio je smotan, bio je naivan, ali i nadasve simpatičan. Razlog njegovoj karakterizaciji bila su pravila i upute.
Imao je upute na karti grada Zagreba i ceduljice s pravilima o odjevnim kombinacijama.
Svako je jutro obuvao papuče koje se nalaze kod donje noge kreveta, a svake je večeri slagao knjige po abecedi; ili - olovke po veličini.
I sve bi bilo u redu da mu se u sobi pojavio cimer. No, njega nije bilo. I to nije bilo po pravilima.
Prespavao je budilicu, kroz prozor uočavao da su osim njega svi u paru (ljudi, biljke, zgrade), i na polici NJ stavio ispred NK.
Kap koja je prelila čašu bila je obavijest o zamjeni madraca. U tom poslu cimeri jednostavno moraju biti prisutni.
Nakon dugotrajnog razmišljanja i asocijativnog kašljanja iz susjedne sobe sjetio se.
Odgurnuo je vrata doma, istrčao na cestu, preživio gužvu na tramvajskoj stanici, protrčao kroz park i pri pokušaju preskoka niske ograde pao u blato.
Napokon se pridignuo.
Popeo na nadvožnjak...
I nesigurnim koracima uspravio na zaštitnoj ogradi.
I slavodobitno uzviknuo: PA DA! U BOLNICI UVIJEK DOBIJEŠ CIMERA!
a sada prava stvar
«Cimer koji nikada nije došao»
1. EXT. AUTOBUSNI KOLODVOR – NOĆ (PREDVEČERJE)
Ivek (21), simpatično-zbunjeni i izgledom nevin mladić, stiže busom. Peron 102. Tramvajska karta mu u jednoj ruci, a karta grada s napisanim uputama u drugoj.
2. EXT. TRAMVAJSKA STANICA - NOĆ.
Sa dvije torbe na leđima, pomalo smotano, izlazi iz tramvaja. Nakon pretjeranog provjeravnja sigurnosti i pogleda lijevo-desno ipak uspijeva preći cestu.
3. INT. SOBA U STUDENTSKOM DOMU – NOĆ.
Ulazi u dom, u sobu. Soba 143. Odmah do kupaone. Otvara torbe. U torbama je odjeća složena po boji. Čak su i ceduljice s uputama na njima. Upute koje mu govore da ove hlače idu s tom i tom majicom i da s njima paše i ona košulja. Pogledava prema cimerovom praznom krevetu. Slegne ramenima.
4. INT. SOBA - DAN.
Rano jutro. Budi ga ogromna budilica. Diže se iz kreveta. Vojnički sprema krevet. Uzima četkicu za zube, pastu, ručnik, gaće i potkošulju. Obuva šlape koje se uvijek nalaze kod donje noge kreveta i otvara vrata sobe.
5. INT. HODNIK STUDENSTKOG DOMA/KUPAONICA – DAN.
Kreće prema kupaonici. Netko pjeva pod tušem. Neugodno mu je. No, u tom trenutku «glas» izlazi iz kupaone i Ivek sav sretan ulazi.
6. INT. SOBA – DAN.
Vraća se u sobu i pogledava prema cimerovom krevetu. Njega još nema. Slaže knjige po abecedi. Sjeda na krevet, pali lampu i čita jednu. Stalno pogledava prema cimerovom dijelu sobe.
7. INT. SOBA – NOĆ (PREDVEČERJE)
Neprestano odmiče pogled s knjige i usmjerava ga prema cimerovom krevetu. Njegova odsutnost odvlači mu pozornost od čitanja. Gasi lampu i legne u krevet.
8. INT. SOBA - NOĆ
Okreće se u krevetu jer ne može zaspati. Sati prolaze. Pogledava prema cimerovom krevetu. Prazan je. Njega još nema. Prolazi pogledom po sobi. Napokon se naglo digne iz kreveta i na polici premjesti dvije knjige. NK ide prije NJ. Legne i zadovoljno zaspi.
9. INT. SOBA - DAN
Prespavao je budilicu; ili je nije ni navio? To ga čini jako nervoznim i ljutim. Pogledava je u nevjerici.
A cimera i dalje nema. Ustaje iz kreveta odjeven u čarape, gaće i potkošulju, te prikriven iza zavjese gleda kroz prozor. Uočava da su svi u paru (ljudi, biljke, životinje, zgrade); nezadovoljan je i zabrinut. Privremeno ushićenje prouzroči mu još jedna samostalna jedinka, još jedna usamljena osoba. No, ni to ne traje dugo jer pojavljuje se i njen par. Nezadovoljno zatvara prozor; zašto ga još nema?
10. INT. SOBA - DAN
Sjeda za stol i nervozno slaže olovke po veličini. Odjednom se odlučno diže i navija budilicu. Kako mu se ne bi ponovilo. Uzima higijensku torbicu i otvara vrata sobe.
11. INT. HODNIK U STUDENSTKOM DOMU - DAN
Izlazi iz sobe i kreće prema kupaoni. Na zidu ugleda obavijest:
«Danas. Zamjena madraca. Sobe 140-150. Cimeri moraju biti prisutni». Brzinski se vraća u sobu.
12. INT. SOBA - DAN
Otvara ormar. Prilikom nervoznog traženja odgovarajuće odjevne kombinacije ispadaju mu ceduljice. Uzrujano ih skuplja s poda i pokušava pogoditi koja je bila gdje. Neuspješno ih vraća na pojedine odjevne predmete. Na kraju baca sve na pod i oblači nešto. Krene prema vratima. Zastaje. Osvrće se i pogledava nenapravljen krevet. Zalupi vratima.
13. INT./EXT. ULAZ U STUDENSTKI PAVILJON - DAN
Dolazi do izlaza i kroz odškrinuta vrata uočava ljude obučene u bijele uniforme. Prestravljenog je pogleda. Okreće se i bježi u sobu.
No, Ivek kroz odškrinuta vrata ne vidi da taj gospodin upravo vadi jogurte iz kamiona.
14. INT. SOBA - DAN
Ulazi u sobu i preskače ceduljice na podu (da ih nebi slučajno uništio). Hvata ga groznica; ludilo. U sobi sjeda na krevet sa glavom među koljenima. Trese se. Ljulja.
15. INT. HODNIK - DAN
Odjednom se naglo pridiže, otvara vrata sobe i kuca na vrata prekoputa. Otvara mu uspavani student. Prije nego išta uspije izreći student se zakašlje. U tom trenutku Iveku zasjaje oči, sine mu ideja i krene u bjesomučni trk. Student ostane u vlastitom napadaju kašlja.
16. EXT. DVORIŠTE DOMA – NOĆ (PREDVEČERJE)
Ivek naglo odgurne vrata doma i protrči pokraj ljudi u bijelom; zatvorenih očiju u nadi da ga neće primijetiti.
17. EXT. CESTA/TRAM. STANICA/PARK - NOĆ
Istrčava na cestu. Uz trubljenje automobila uspjeva izbjeći sudar i nastavlja svoj trk kroz tramvajsku stanicu prepunu ljudi, te dalje kroz park. Pri pokušaju preskoka niske ograde zapinje i pada u blato. Pridiže se.
18. EXT. NADVOŽNJAK - NOĆ
Dolazi na nadvožnjak i napokon zastaje. Penje se na zaštitnu ogradu. Nesigurnim potezima uspije se uspraviti i pogledati u dubinu. Otkucaji srca i lagani vjetar. Tišina. I njegova rečenica:
IVEK
(s pametnim i slavodobitnim izrazom lica)
«U bolnici uvijek dobiješ cimera».