Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tunguzija

Marketing

dan borbe protiv aidsa

Kao prvo, tek nedavno (točnije, prije kojih pet minuta) saznah da je danas dan borbe protiv aidsa. Pa vas molim da bar malo o tom razmslite, ne jebete okolo-naoloko, i da koristite kondome.

E, a sad ono što htjedoh pripovjedat. Jutros sam se probudila kao i svaki dan, sjela na bus moj mili i krenula u školu, kadli u Lipovljanima počeše neka čudna događanja.
Na skretanju za kozarice zaustviše nas policajci sa svojim Land Roverićima parkirani baš na križnju i u bus upadne ne baš najsimpatičniji predstavnik zakona noseći jednu lijepu dugu cijev. Do tog trenutka sam kunjala i bila u polusnu, no ovo me dobrano razbudilo. Prošetao se do kraja busa, vratio i izašao. Bez riječi!!
E pa jebo ga pas, kad nam već ulazi u bus s puškom, bilo bi lijepo da nas obavijesti čemu te mjere. Ne zaustavlja me ipak svaki dan neko naouružan i pregledava.
I ništa, izašo ven, dao znak vozaču i nastavismo se mi drndati dalje. Još jedna barikada se sparkirala na skretanju za Jamarice i jedna na cesti za Garešnicu.
U školi zbrka i panika, zvala ja svoje, oni ujutro slušaju radio, ali nitko ništa ne zna. Kad smo išli nazad, nije više bilo svih tih Land Roverića već samo jedan autić na cesti za Jamarice.
Kod kuće mi rekoše da su tri mafijaša pobjegla iz zatvora (Dugo Selo ili ivanić, čini mi se), tj. da su dvojicu uhvatili a treći da je pobjegao te da je valjda iz Kozarica i da ga sad traže po šumi. Uglavnom, taj je pucao na policiju, a možda i nekog ubio.

Trenutno sam sva ušokirana. Mislim, tj. mislila sam da tog ima samo u glupim, previsokobudžetnim američkim filmovima bez radnje. A sad ovo! Najgore mi je što smo svi jedva čekali da završi rat i da možemo lijepo u miru živjet, a u zadnje vrijeme sve više i više sranja. Eto, bar nam je došla globalizacija. Lijepo, lijepo.
Neki dan si baš mislim kako je super što ne moram zaključavat kuću a živim u relativnom centru jednog recimo grada. Kad god idem kod, baka, dida, teta, uji, prijatelja, ili kad neko dolazi kod mene, najaviš se, ili se ne najaviš i samo upadaš u kuću. Bez kucanja, zvonjenja. Bez ključeva, bravi i željeznih vrata ili vrata s rešetkama.
Nažalost, čini mi se da to neće dugo potrajat.
Jebiga.

Post je objavljen 01.12.2006. u 16:35 sati.