Chocogirl je na Xportalu objavila post o blogerima i novinarima. Kaže da su prije desetak godina "dozvolu za pisanje" imali samo izučeni novinari ili dokazani pisci čije tekstove su neki tamo kvazi izdavači i urednici odobravali (ili odbijali) i slali u prodaju. A sad se sve promijenilo... pa dodaje ona...
I dalje su tu novinari koji završavaju fakultete i obučeni su za to da nam prenesu vijesti sa "prvih crta bojišnice", ali poplava blogera sve je veća, a ljude sve više zanima riječ i misao osobe slične njima, od nekog tamo piskarala koji će mu pametovati sa stručnim izrazima, i slagati članak po principu tko/što/kada/gdje.
I što reći nakon što pročitate tako nešto?!
Možda da čitatelji, slušatelji i gledatelji nisu medijski obrazovani pa ne razumiju princip "tko/što/kada/gdje(+kako; op.a.)". Ili je problem u tome što se ljute što im novinari ne nude razloga da ih čitaju, slušaju i gledaju, jer su - nezanimljivi!
Ljude zanima zašto, ljude zanima osobno mišljenje i stav, osoban pristup.
A to je, složit ćete se, nešto što nećete pronaći u hrvatskim medijima zbog sindroma "nezamjeranja" a zbog čega se također neke teme u medijima zaobilaze ili površno obrađuju. Stoga nije čudno što se Chocogirl o odnosu blogera i novinara pita...
Dakle, zanima me, mislite li da se osjećaju ugroženo? Ili smo im samo zdrava konkurencija? Hoće li u budućnosti, novinarstvo nestati kao profesija i hoćemo li svi biti sami svoji novinari?