A gdje ne? Često se kaže: zakoni su nam dobri, ali se ne provode kako treba. Pola je točno, a pola baš i ne. Ja mislim da su nam mnogi zakoni loši, oni koji trebaju brinuti o njihovom provođenju su isto loši, a ni mi nismo anđeli. Evo zašto tako mislim:
1.
Među nama govoreći, mi ne volimo držati se zakona i propisa kao pijan plota. Ugodnije je onako light, malo liberalnije, kad se radi o nama samima. Evo, postoji propis o tome kada i gdje se psi moraju držati na uzici - ali to je za druge. Moj pas je tako dobar i neće ništa pa nemam srca braniti mu natjerivanje s djecom u parkiću. Postoji propis o 130 km/h na autocestama. Većina naših vozača misli da se to odnosi samo na kombajne s prikolicama. Postoji zakon o 0 promila. Mi većinski mislimo da se to odnosi na radioaktivni polonij. Parkiranje, krupni otpad, građevinske dozvole? Sva sreća da se kod nas brak zove brak, a ne zakon kao na slovenskom. Inače bi naša statistika u provođenju zakona bila još tužnija.
2.
A zašto bismo i bili bolji kad zakone i propise ne štite oni kojima je to posao? (Izuzetak je Zagrebparking kojem je to core bussines.) Npr., nisam siguran da se 0 promila, kad već postoji, baš najdosljednije provodi. Meni to više liči na ideju propiši 0 pa se nadaj da će se smanjiti broj onih koji će se natočiti preko 0,5.
U svakom dućanu piše da se alkohol i duhan ne smiju prodavati maloljetnicima. I? Meni se čini da se to da riješiti u, otprilike, 12 dana. Naplati poslovođama takvu globu da im se puši iz ušiju, a za ponovljeni prekršaj zatvori butigu. Nakon 12 dana (dobro, možda 14) klinci će morati postati znatno kreativniji ako im je stalo da se razbiju u piću.
Ili bespravna gradnja. Muka bi bila upola manja samo da je bilo prave volje da se propisi provode. Kad je nedavno počelo rušenje po Viru, vidio sam na TV načelnika općine upetljanog do grla u izdavanje kvazi-dozvola. Upinjao se svom snagom da nam objasni kako je on to sve radio zakonito, možda ne baš sasvim, ali jedino što mu je bilo važno je dobrobit njegovih sumještana, ribara i težaka. Riječju: demokrat, legalist i humanista.
A što bi se tek reklo o slučaju narko-dilera s Korčule koji je još uvijek u bijegu? Navodno, već n godina svi na Korčuli sve znaju ...
3.
Sve štetne i nemoralne zakone od 90-te na ovamo ne mislim niti spominjati. Niti sve one izmjene i dopune, ponekad sasvim sićušne, ali taman dovoljne da se neki lupež domogne ovoga ili onoga na posve legalan način.
Manje se zna o onim zakonima koji su loši jednostavno zato jer su nemarno i šlampavo napisani, a sve bez ikakve namjere da se načini šteta. Uvjeravam vas da dobar dio od milijardu izmjena i dopuna raznih zakona nije posljedica nekih prethodnih loših namjera, niti iznenadnih uzleta naše pravne misli. Puno prizemniji je razlog: padaju nam friško zalijepljene pločice u kupaonici. Krpamo rupe.
Nije moje područje, kako bi se reklo u milijunašu, ali znam nekoliko primjera.
Evo jednog o kojem sam saznao nedavno na Hrvatskom radiju 2 u emisiji "Z kao zemlja". Otkrila ga je novinarka Jordanka Grubač u Slobodnoj Dalmaciji od 24.2.2006.
U Zakonu o morskom ribarstvu se kaže u Čl. 48 da je
- zabranjeno loviti nedorasle ribe i druge morske organizme,
- zabranjeno loviti ribe i druge morske organizme u vrijeme lovostaja.
U istom članku zakona se kaže da nadležni ministar uredbom određuje što je nedoraslo i kad je lovostaj za svaku pojedinu vrstu. I zaista. Ministar je izdao svoju Naredbu o zaštiti riba koja se referira na Čl. 48 spomenutog zakona. Tamo se kaže da se ne smije loviti arbun manji od 12 cm, zubatac manji od 30 cm, lovostaj na komarče da je od 1. listopada do 15. studenog i sl. Bez obzira na veličinu, ulovljene ženke jastoga i hlapova s vanjskim jajima se moraju vratiti u more. Itd.
U čemu je problem? U tome što u Čl. 2 Zakona o morskom ribarstvu izrijekom piše da se niti taj zakon, pa onda niti pripadajuća naredba, ne odnose na posebno zaštićene dijelove prirode. Ima li onda neka slična odredba koja bi se odnosila na nacionalne parkove? Nema.
Tako novinarka Grubač zaključuje da je nevjerojatnom smušenošću našeg zakonodavstva riba zaštićena svugdje, osim na Kornatima i Brijunima. Ti si, dragi čitatelju, čist pred zakonom ako na Kornatima loviš kirnje u vrijeme kad se mrijeste. Samo gledaj da te ribička strast ne odvede na krivu stranu granice Nacionalnog parka Kornati.
Kao poslastica za kraj dođe izjava Zorana Šikića, pomoćnika ministra u Ministarstvu kulture RH dana Slobodnoj 3.3.2006. On kaže da su to sve neprihvatljive konstrukcije i da domicilno stanovništvo oko nacionalnih parkova ne lovi jastoge manje od 10 cm jer da domincilno stanovništvo poštuje zakone prirode jer da da se ta spoznaja prenosi generacijama. O rupi u zakonu niti slova.
Ne mislim da je ovdje greška načinjena namjerno. Ali mi je tužno kad pomislim kako naši zakonopisci nisu u stanju napisati zakon ili paketić zakona od kojih je svaki konzistentan u sebi, svi usklađeni međusobno, i još da cijeli paket bude u skladu s ostalim propisima.
Možda bi pomoglo da si tu i tamo nacrtaju kakav dijagram. Ili da svoje uratke daju na čitanje još kome osim saborskim zastupnicima.
Eto. Nije mi bila namjera pisati nekakav katalog nevolja. Uostalom, takav popis bi mogao biti znatno dulji. No, očito je da stvari treba početi popravljati. Za početak, propise o sitnim ribicama. To je lagano.
Post je objavljen 30.11.2006. u 22:29 sati.